Poznati i iznimno talentirani makedonski pjevač Toše Proeski tragično je preminuo u svojoj mladoj dobi od samo 26 godina, točnije 16. listopada 2007. godine, u teškoj i zastrašujućoj prometnoj nesreći koja se dogodila na autocesti u Novoj Gradiški. Vijest o njegovom iznenadnom odlasku duboko je potresla cijeli Balkan, a i unatoč tome što je prošlo punih 16 godina, još uvijek se osjeća snažan i velik gubitak koji je njegova smrt donijela.Njegove kolege glazbenici, koji su tijekom godina dijelili mnoge trenutke s njim, svake godine na datum 16. listopada, godišnjicu njegove smrti, izražavaju svoju neizmjernu tugu i sjećanja na ovog izvanrednog umjetnika putem društvenih mreža. Među njegovim bliskim suradnicima i prijateljima bila je i poznata makedonska pjevačica Elena Risteska, koja je bila posljednja osoba s kojom je Toše razgovarao telefonom prije nego što je krenuo na kobno putovanje.
Jednom prilikom, Elena Risteska je otvoreno podijelila svoje duboko razmišljanje da je Toše možda unaprijed osjećao neku vrstu prethodne slutnje ili intuicije o nadolazećoj nesreći, s obzirom na ton njihovog posljednjeg razgovora koji je, kako je istaknula, zvučao gotovo kao predskazanje tragičnog kraja. Istaknula je da su bili povezani na poseban način te da su njegove posljednje riječi, popraćene uzdahom, ostavile poseban trag u njezinom sjećanju.Toše je ostavio neizbrisiv pečat na makedonskoj glazbenoj sceni, započevši svoju karijeru već u svojoj 15. godini, kada se prvi put pojavio na festivalu “Makfest”. Njegovo prvo samostalno izdanje bilo je debitantski album “Negdje u noći” koji je objavio 1999. godine, što je bio samo početak njegove iznimno uspješne glazbene karijere. Glazbeni kritičari opisivali su ga kao pjevača s iznimno čistim i anđeoskim glasom, a njegovi su dueti s poznatim izvođačima poput Goce Tržan, Esme Redžepove, Tonija Cetinskog te Antonije Šole bili iznimno popularni. Jedan od njegovih najvećih hitova, “Srce nije kamen”, napisala je upravo Antonija Šola.
Toše je uvijek isticao svoju duboku povezanost s makedonskom narodnom glazbom, a to se posebno isticalo na njegovom albumu “Božilak” (Duga), gdje je njegova izvedba pjesme “Zajdi, zajdi, jasno sonce” oduševila mnoge obožavatelje. Njegov humanitarni rad također je bio iznimno cijenjen, te je 2003. godine nagrađen Nagradom Majke Tereze za svoje brojne aktivnosti u humanitarnom radu. Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje, aktivno je pružao pomoć djeci diljem svijeta. Njegova pjesma “This world”, objavljena 2004. godine, postala je poznata kao UNICEF-ova himna, dodatno dokazujući njegov utjecaj na humanitarnom području.
