Regija Toraja, koja se nalazi na udaljenom indonezijskom ostrvu Sulawesi, poznata je po svojoj jedinstvenoj tradiciji “života s mrtvima”. Ova običajna praksa uključuje produženo zadržavanje članova porodice sa posmrtnim ostacima svojih voljenih nakon njihove smrti. Ono što ovaj običaj čini izuzetno zanimljivim je uvjerenje da duše preminulih ostaju povezane sa živima sve dok se ne provede posebna ceremonija koja uključuje žrtvovanje vodenog bivola. Ovaj obred se vjeruje da olakšava put duša preminulih ka zagrobnom životu. Međutim, ova praksa zahtijeva značajna financijska sredstva jer porodice moraju nabaviti bivola za žrtvovanje zajedno s pokojnikom. Zbog ovog zahtjeva, ponekad posmrtni ostaci ostaju nesahranjeni godinama dok se ne prikupe dovoljna sredstva.
Kako bi se osigurala dugotrajna očuvanost tijela preminulih, koristi se poseban konzervans nazvan Formalin. Ovaj proizvod sprječava prirodni proces raspadanja tijela, omogućavajući duži period zadržavanja tijela preminulih osoba. Običaj je da se tijela preminulih članova porodice održavaju kao znak velikog poštovanja. To uključuje pranje i oblačenje tijela, kao i pružanje hrane i cigareta. Ovi rituali se obavljaju dva puta dnevno kao simbol odanosti i poštovanja prema pokojniku.
Da bi se održala higijena, u prostoriji u kojoj se nalazi tijelo preminulog postavlja se posuda koja služi kao toalet. Domaćinstva u regiji Toraja obilježena su jedinstvenom atmosferom zbog ove prakse, pri čemu preminuli voljeni igraju ključnu ulogu u svakodnevnom životu zajednice, ostavljajući neizbrisiv emocionalni i kulturni uticaj. Plemena Dayak također izvode neobične ceremonije, poput rituala Tivah, koji uključuje ekshumaciju posmrtnih ostataka. Unatoč tomu što se može smatrati nekonvencionalnim prema našim društvenim standardima, za ovo pleme smrt se doživljava kao prijelaz između različitih svjetova.
Tivah ritual uključuje skupljanje kostiju i njihovo prenošenje na sveto mjesto nazvano Sandung. Vrijeme održavanja ovog rituala prepušteno je diskreciji porodice, a nema unaprijed utvrđenog rasporeda. Ovaj ritual, poznat i kao “njobeng”, smatra se svetim, iako je prilično neobičan. Osim toga, lobanje korištene u ritualu “mengajau” pažljivo se čiste. Prema vjerovanjima plemena, čišćenje lobanja je ključno za uspješnu žetvu i zaštitu od zlih sila.
Iako je ceremonija “mengajau” zabranjena, plemena i dalje nastavljaju s ritualima čišćenja lobanja, vjerujući da one posjeduju mistične moći. Za plemena Toraja, smrt se slavi kao posebno vrijeme. Vjeruju da, iako tijelo može propasti nakon smrti, duh preminulih ostaje do ceremonije pogreba, gdje vodeni bivol igra ključnu ulogu. Ovaj ceremonijalni obred poznat je kao “rambu solo” i uključuje oblik zabave koji se vjeruje da pomaže preminulima da dostignu konačno mjesto odmora, poznato kao Pujo.
