Zamolili smo etnologa Snežanu Ašanin da nam pruži dalje uvide u značaj slovenskog simbola sveće i zašto je njegovo prisustvo na stolu apsolutno neophodno. Slavljenička svijeća igra ključnu ulogu. Nedvosmisleno se sastoji od voska, materijala duboko isprepletenog simboličkim konotacijama. Konkretno, ovaj vosak je čist i svet, a nabavljaju ga pomno samo pčele.
U srpskoj tradicionalnoj kulturi, pčele su oduvek smatrane superiornim bićima, a ne samo životinjama ili insektima. Prema rečima Snežane, sveća samouvereno predstavlja sunce, napredak i zdravlje. Gori u čast svetog zaštitnika kojeg slavimo, dok žar vatre žestoko tjera sve negativne i nečiste energije. Slavljenička svijeća je jasan pokazatelj da su svečanosti počele. Ostaje u plamenu, osiguravajući da domaćin, u svojoj ulozi vođe domaćinstva, ostane na nogama. Prema riječima etnologa, sve dok svijeća gori, domaćin preuzima odgovornost da nadgleda goste i brine o njihovim potrebama. Ranije su proslave imale ogroman značaj u našem društvu.
Pojedinci bi davali prednost druženju, jer je ono predstavljalo kulminaciju njihovih napornih napora na poljima i imanjima. Međutim, ova okupljanja nisu bila samo prilika za druženje, diskusiju o lokalnim i globalnim poslovima, pokazivanje muzičkih talenata i uživanje u raskošnoj gozbi. U prošlosti su djevojke koje su bile u dobi za udaju imale priliku da pokažu svoje vještine kao izvrsne domaćice i vrijedne radnice.
Kao rezultat toga, uz domaćina, odgovornost usluživanja gostiju na proslavi preuzela je i ćerka domaćina. Ova tradicija je omogućila porodicama zainteresovanim za devojčicu da prisustvuju događaju i zaprose brak, pojašnjava Snežana. Slavljenička svijeća se pouzdano gasi vinom kada se svečanost završi, taman kada svi gosti raziđu. Kada dođe vrijeme za gašenje svijeće, iz dubokog poštovanja prema svecu i pedantnom domaćinu koji je orkestrirao slavlje, gosti ustaju sa svojih mjesta i krste se, izražavajući zahvalnost svecu na ujedinjenju, prepuštanju, i čuvanje porodice.
