Bojana živo pamti taj dan – dan kada je sa suprugom i njihova četiri kofera stigla u Norvešku. Dok su se približavali kući, ključ ih je već čekao u sandučiću. Bio je to potpuno novi svijet za njih, zemlja koja se činila dalekom i nepoznatom u usporedbi s njihovim vlastitim običajima. Međutim, nasmijana lica koja su ih dočekala su ih učinila dobrodošlima i opuštenima. U tom vremenu u toj zemlji, Bojana je rodila kćer i podijelila svoja iskustva o uvjetima rađanja, odgoja djece, troškovima potrepština za bebu, među ostalim.Bojana se sjeća da su ih susjedi dočekali s toplim osmjesima, čak su im ponudili dodatnu stolicu za sjedenje zbog praznog stana. Ljubazno su se ponudili reciklirati kutije za pakiranje pomoću svog automobila, jer sami nisu imali sredstava za to. Iznenadili su se kada su platili dostavu svoje perilice rublja, jer susjedi nisu znali da je dostava besplatna.
Prema riječima Bojane, koja često dijeli uvide i praktične savjete o životu u Norveškoj putem svog YouTube kanala, uspostavljanje prijateljstava s Norvežanima može biti izazovan zadatak. Međutim, jednom kad se njihovo povjerenje zasluži, to je veza koja traje zauvijek. Bojana priča kako je osvojila susjede napravivši pitu s mesom i sirom te ih upoznala s ajvarom, čemu su se veselili i raspitivali se gdje ga mogu kupiti. Tijekom događaja poput nogometne utakmice Srbija-Norveška, lokalno stanovništvo navija za svoje timove i ponosno ističe svoje zastave.
Bojana objašnjava da su oni uvijek tu da te podrže, bez ikakvih taktika poput davljenja, ponižavanja, lupanja na vrata ili povlačenja za rukav. Ovi pojedinci su pomagali njoj i njezinom suprugu u svakom koraku koji su poduzeli, a da pritom nisu tražili nikakvu novčanu naknadu. No, Bojana i njezin suprug uvijek su se pobrinuli da im iskažu zahvalnost tako što su ih počastili ručkom, pizzom ili čime god požele. Naglašava da su ti pojedinci pravi ljudi, od krvi i mesa, kojima je iskreno stalo do drugih. Uočljiva je njihova pažljiva priroda jer se suzdržavaju od diranja tuđe djece i očekuju istu ljubaznost zauzvrat. Čak traže dopuštenje prije nego što dođu vidjeti bebu.
Bojana iznosi svoja zapažanja i iskustva novopečene majke, otkrivajući da u Norveškoj 24 komada pelena koštaju 450 dinara, što je jeftinije od paketa kruha koji košta 500 dinara. Da bi iskoristili 2+1 ponudu pelena i uložaka za žene, potrebno je zatražiti karticu u trgovini. Bojana je primijetila da dva pakiranja pelena koštaju upola manje od kruha. Unatoč fantastičnom vremenu, Bojana nosi samo majicu i jaknu, svjesna koliko sunce u Skandinaviji zna biti vruće. Bojana se osvrnula i na kulturu kave u Norveškoj, koja je na drugom mjestu u svijetu po konzumaciji kave, odmah iza Finske. Napomenula je da Norvežani mogu popiti do 5-6 šalica kave do podneva ili jednu poslijepodne. Kafići u njihovoj zemlji služe manje kave nego mi jer bi cijena bila previsoka. Zapravo, kad bi odgovarali našem unosu kave, na kraju bi potrošili trideset eura dnevno samo na piće. Što se tiče kulinarstva, oni ne prže hranu u ulju, već je peku u pećnici. Iako moj suprug i ja cijenimo njihov pristup, ipak više volimo vlastito kuhanje. Naime, moj muž je izrazio oduševljenje mogućnošću da skuhamo pun lonac sarmi i napravimo plazma tortu, kao i da sami pečemo kekse, bombone i palačinke.
