Da li se često osjećate umorno? Da li ste čuli za sindrom kroničnog umora? Sindrom kroničnog umora (SKU) sve je rašireniji problem koji mnogim ljudima značajno narušava kvalitetu života. Ovaj složeni poremećaj karakterizira trajni umor koji ne prolazi s odmorom i ne može se objasniti drugim medicinskim stanjima. Ljudi koji pate od SKU često su nesposobni obavljati svakodnevne aktivnosti, a u težim slučajevima, stanje ih može prikovati za krevet. Priča Ine Ignjatović iz Ćuprije, koja je pet godina trpjela simptome ovog sindroma, ilustrira koliko SKU može biti razarajući.
Ignjatović opisuje kako su simptomi kroničnog umora duboko utjecali na njezin život, ograničavajući njezinu sposobnost da normalno funkcionira. Tijekom godina, suočila se s nizom simptoma koji su se izmjenjivali i pogoršavali, uključujući umor koji nije nestajao ni nakon odmora, bolove u mišićima i zglobovima, povišenu temperaturu od 37,2 stupnja, fluktuirajući krvni tlak te česte infekcije. Osim toga, osjećala je nelagodu u zatvorenim prostorima i stalno je imala natečene limfne čvorove, što je dodatno pogoršavalo njezino opće stanje.
Jedan od najspecifičnijih simptoma koje je opisala je težak osjećaj umora nakon minimalnog fizičkog napora. Na primjer, spominje kako je ponekad bilo dovoljno da presvuče dijete da bi se osjećala potpuno iscrpljeno. Ako bi se odlučila istuširati, morala bi odmah nakon toga otići na počinak jer je osjećala kako je tijelo izdaje. Unatoč ozbiljnosti simptoma, liječnici su često ignorirali njezine pritužbe, ne prihvaćajući autentičnost njezinih problema. Neki su čak tvrdili da su njezine tegobe psihosomatske prirode te su je poslali na konzultacije s psihijatrom, čime su dodatno umanjili važnost njezinih fizičkih simptoma.
Ignjatović je otvoreno govorila o svojoj borbi s ovim stanjem te je postala osnivačica Udruge kroničnih umornika, kako bi pružila podršku ljudima koji prolaze kroz slična iskustva. Tijekom intervjua za TV “Prva”, ispričala je kako su njezine konzultacije s raznim specijalistima bile frustrirajuće. Liječnici su je prebacivali s jednog specijalista na drugog, ali nitko nije mogao postaviti konačnu dijagnozu. Premda su medicinski nalazi i laboratorijske analize često pokazivali zadovoljavajuće rezultate, Ignjatović je otkrila da pati od kroničnih virusnih infekcija, s antitijelima za deset različitih virusa. Zabrinjavajuće je bilo što su razine IgG antitijela za šest od tih virusa bile značajno povišene, što je ukazivalo na ozbiljnost problema.
Njeni liječnici su u ranom djetinjstvu prepoznali prisutnost nekoliko infekcija, no s vremenom su te infekcije postale kronične. Ono što je dodatno alarmiralo medicinske stručnjake bila je činjenica da se razine titra antitijela, umjesto da se smanjuju, konstantno održavaju povišenima, što je upućivalo na ozbiljan poremećaj imunološkog sustava. Usprkos tome, nije postavljen jasan uzrok njenih tegoba, a njezin umor i iscrpljenost postajali su sve izraženiji.
Pored fizičkih simptoma, Ignjatović je opisala i društvene poteškoće koje su pratile njezino stanje. Navodi kako joj je bilo iznimno teško nositi se s uobičajenim društvenim interakcijama, a gužve, poput onih u poštanskim uredima, postale su joj nepodnošljive. Čak je i pješačenje na udaljenosti od 200 metara postalo izazov. Poteškoće su bile dodatno otežane činjenicom da je morala brinuti o maloj djeci. Bez obzira na intenzivnu potporu njezine obitelji, osjećala je da šira zajednica ne razumije njezino stanje, što je dodatno pojačavalo osjećaj izolacije.
Ignjatović posebno ističe kako je sindrom kroničnog umora najčešće prisutan kod žena između 35 i 50 godina, a u njezinu slučaju, simptomi su se pojavili nakon drugog poroda. Nakon pet godina borbe, napokon je pronašla rješenje za svoj problem zahvaljujući preporuci prijatelja. Taj prijatelj je tijekom televizijskog gostovanja primijetio dr. Branka Milovanovića, uglednog kardiologa i stručnjaka za kronični umor. Na preporuku prijatelja, Ignjatović je kontaktirala dr. Milovanovića i napokon dobila odgovore na svoja pitanja.
Ignjatović ističe kako je ovo otkriće donijelo olakšanje, iako je svjesna da SKU nema lijek. Ona naglašava kako se samo mali postotak ljudi, između pet i deset posto, može oporaviti od ovog stanja ako se dijagnosticira u ranoj fazi. Njeno iskustvo pokazuje koliko je bitno podići svijest o ovom stanju, jer mnogi ljudi, posebice mladi, pokazuju teške simptome, često prisiljeni provoditi svoje dane u krevetu, izolirani od društva.
Ovaj sindrom ne samo da može dovesti do potpunog invaliditeta, već se često povezuje i s drugim ozbiljnim stanjima poput miokarditisa, koji može biti smrtonosan. Ignjatović apelira na javnost i medicinsku zajednicu da prepoznaju ozbiljnost ovog stanja i pruže bolju podršku oboljelima.
