Snažna priča svekrve koja svojim unucima narušava život ostavlja sve zapanjenima, a mnogi se pitaju kako je moguće da baka i djed tako utječu na sudbinu svojih potomaka.
Gospođa Lona, sa svojih samo 40 godina, doživjela je gubitak ljubavi svog života. No, kada je doživjela ovaj težak udarac, nije ni slutila da će joj najbliži ljudi dodatno otežati situaciju. Ističe kako je doživjela pravu torturu od strane roditelja svog preminulog supruga. Očekivala je da će unuci biti na prvom mjestu, s obzirom da su jedini ostatak njenog sina, međutim, ispostavilo se da su njima materijalne stvari puno važnije.”Majka sam dvoje djece, kćeri i sina, koji su danas odrasli ljudi, oboje završili fakultet i zaposleni su. Što se njih tiče, zaista sam sretna i ponosna mama, ali bilo je mnogo toga što smo morali pretrpjeti. Moja životna priča je vrlo duga, ali podijelit ću posljednjih devet godina, otkako mi je preminuo suprug, a ja ostala sama sa kćeri od 13 godina i sinom od 16 godina”, započela je svoju ispovijest gospođa Lona za “Moje vrijeme”.
Bile su to, kako ističe, najosjetljivije godine za djecu, upravo kad je pubertet zahvatio punom snagom. Iako vjeruje da su sve godine u kojima djeca dožive traumu osjetljive, važno je znati skupiti snagu i ostati jak.”Moja su djeca, zajedno sa mnom, bila i ostala jaka. Ali, sve druge okolnosti nisu nam išle na ruku”, priznaje. Problemi su počeli odmah nakon sahrane njenog supruga, a sve se vrtjelo oko kuće. “Živimo u kući koju smo suprug i ja nadogradili, a bila je u fazi legalizacije kad je on otišao s ovog svijeta. Taj nelegalizirani objekt bio je na ime njenog svekra, suprugovog oca. Odmah nakon sahrane i obdukcije, počeli su problemi oko kuće pa čak i oko grobnice u kojoj je pokopan moj suprug”, otkriva.
Dodala je, objašnjavajući, da je dala naručiti fotografiju supruga, no njegovi roditelji su joj rekli da se ne miješa u nešto što nije njeno. “Vikali su kako sam mogla naručiti fotografiju bez da sam se savjetovala s njima. Izgovorili su mi toliko ružnih riječi, posebno svekrva, da nisam mogla vjerovati. I nakon toga, počela je borba oko kuće. Oni ne žele prenijeti kuću na djecu i mene. Štoviše, danas, nakon devet godina, žele izbaciti djecu iz te kuće”, opisuje.Gospođa Lona se u međuvremenu preselila u drugi grad zbog posla, ali posjećuje djecu u obiteljskoj kući svaki vikend. “Ne mogu shvatiti ljude koji su izgubili vlastito dijete i umjesto da zagrle unuke, jer je to jedino što im je ostalo od sina, oni sve te godine odbijaju i otežavaju im život. Kakvi su to ljudi?”, pita se udovica Lona već devet godina.
