Naša srca su ispunjena tugom i dubokim razmišljanjem nakon što smo čuli potresnu priču čovjeka čije su kćeri napustile njegov život u njegovim zlatnim godinama. Esad, koji sada broji 69 godina, posvetio je svoj život svojim kćerima. Uložio je ogroman napor u njihovo školovanje, a čak je bio taj koji je organizirao i proslavio njihova vjenčanja. No, nažalost, ove su se kćeri odselile u inozemstvo, prekinuvši svaki oblik komunikacije s njim. Kao rezultat toga, Esad doživljava duboku tugu i usamljenost kao otac i djed.
Gospodin Esad, s kojim je razgovarano u intervjuu za Moje vrijeme, podijelio je svoju priču kako sada živi sam u svojoj 69. godini. Prije toga, proveo je 36 godina svog života s drugom suprugom, koja je nažalost preminula od terminalnog karcinoma. Esad se borio uz nju tijekom godinu dana, ali nažalost, nijedan tretman nije bio dovoljan. Prije ovog braka, Esad se razveo od svoje prve supruge kad su njegove kćeri imale samo tri i pet godina. Unatoč razvodu, Esad je financijski podupirao svoje kćeri, plaćajući 50% svojih primanja kao alimentaciju. Dok su odrastale, pomagao im je organizirati i financirati njihova vjenčanja te je s ponosom postao djed.
No, situacija se drastično promijenila kada je Esadova obitelj, uključujući stariju kćer, zeta i unuke, odlučila preseliti se u Utah. Čak je i njegova mlađa kći, zajedno s bivšom suprugom, otišla s njima. Gospodin Esad izrazio je svoju duboku tugu riječima koje otkrivaju osjećaj gubitka i odbačenosti. Ispričao je kako mu je bivša supruga i kćeri potpuno zabranila komunikaciju, blokirajući ga na svim platformama, uključujući telefonske pozive, Facebook i Viber. Esad je uložio godine ljubavi i truda u odgoj svojih kćeri, a sada se osjeća kao da je iznenada odsječen i izoliran.
Nakon što je primio poruku 2013. godine koja je jasno pokazivala da više ne žele kontakt s njim, Esad se suočio s izazovima osjećaja napuštenosti. Nažalost, Esad i njegova druga supruga, koja je preminula, nisu mogli imati djece. Njih dvoje su uživali u sretnom životu punom ljubavi, a nakon njezine smrti, Esad je izgubio najbližeg životnog partnera. Unatoč svemu, Esad završava svoje pismo iskazujući želju da njegove kćeri i unuci, koje još uvijek nije imao priliku upoznati, budu sretni i zdravi. On se iskreno moli da budu blagoslovljeni dobrim zdravljem i srećom, dok sam nastavlja nositi teret osobne izolacije.
