Dušan Janković, otac osumnjičenog Srđana Jankovića za ubistvo dvogodišnje devojčice Danke Ilić, bio je duboko potresen kada se vratio u selo Luka nakon saslušanja u Višem tužilaštvu u Zaječaru. Izrazio je svoje sumnje u to da je njegov sin zaista kriv za taj zločin. U očajničkom jecaju, Dušan je istakao da je ponosan što je njegov sin živ, ali da ga je sramota zbog optužbi koje su se pojavile. Bio je potresen i činjenicom da se nije mogao pomiriti s idejom da bi njegov sin mogao biti ubica.
Dušan je opisao kako je Srđan radio kao radnik u vodovodu i bio cijenjen u zajednici kao vrijedan i pošten čovjek. Iako je otišao u Njemačku da bi zaradio više novca, nije mogao dugo ostati daleko od kuće te se vratio. Dušan je također istakao da je Srđan izgradio njihovu kuću svojim radom i da je bio odan svom sinu, koji živi u Njemačkoj i podržava očevu odbranu.
Nakon iznošenja optužbi, Dušan se suočio s teškim emocijama i osjećajem bespomoćnosti. Izrazio je želju da se pronađe tijelo male Danke, jer bi to olakšalo pronalaženje odgovora i razjašnjavanje slučaja.
Unatoč svojoj emotivnoj patnji, Dušan nije želio svjedočiti na sudu, ne da bi sakrio istinu, već da bi izbjegao dodatno kompliciranje situacije. Istakao je da nije mogao precizno reći gdje je bio njegov sin u vrijeme zločina jer ga nije stalno pratio. Nakon saslušanja, Dušan je bio duboko potresen i očajan zbog situacije u kojoj se našao njegov sin.
