Na našim prostorima, tradicija pripreme zimnice je dugogodišnja praksa koja nam omogućava da uživamo u ukusima sezonskih plodova i povrća tokom duge zimske sezone. Ovaj ritual obuhvata pažljiv odabir posuda za skladištenje, očuvanje higijene i sterilizaciju kako bi se spriječilo kvarenje turšije. Unatoč svim preventivnim mjerama, moguće je da se zimnica, iz nepoznatih razloga, pokvari. U takvim situacijama, bitno je preduzeti korake za revitalizaciju zimnice. Kada je u pitanju kiseli kupus, svaka glavica se pažljivo izvadi, opere i slaže u čisto bure, nakon čega se prelije vodom. Ako ste već dodali so u korijen, nije potrebno ponovno soliti.
Povrće u teglama treba ocijediti i temeljito oprati prije ponovnog prelivanja novim presolcem. Recept za presolac obično uključuje vino sirće, so, šećer i vinobran, a svaki sastojak se pažljivo dozira kako bi se postigao savršen balans. Tegle se zatvaraju dvostrukim celofanom, prethodno natopljenim alkoholom, dok se poklopci i tegle obavezno steriliziraju prije punjenja zimnicom.
Osim samih sastojaka i postupaka, bitno je osigurati odgovarajuće uvjete u prostoriji za čuvanje zimnice. Prostorija treba biti suva, prozračena i prohladna, ali ne smije biti izložena prevelikim hladnoćama, izbjegavajući prostorije u kojima bi voda mogla smrznuti. Prostorije s prozorima treba zatvoriti ili prekriti kako bi održale tamu, a redovito provjetravanje, najbolje oko podneva, također je važno. Važno je napomenuti da bure s kiselim kupusom ne bi trebalo čuvati u istoj prostoriji s ostalom zimnicom kako bi se spriječilo brže kvarenje.Takođe, treba izbegavati zajedničko skladištenje bureta sa kiselim kupusom i ostale zimnice, jer to može ubrzati proces kvarenja.
