Sarkopenija je ozbiljno zdravstveno stanje koje uzrokuje postepeni gubitak mišićne mase, snage i funkcije. Ne pogađa samo starije osobe, već može utjecati na svakoga tko zanemari tjelesnu aktivnost i pravilnu prehranu. Ovo stanje direktno narušava svakodnevne sposobnosti kao što su hodanje, dizanje predmeta i održavanje ravnoteže.
Unatoč ozbiljnim posljedicama, sarkopenija često ostaje neprepoznata i potcijenjena sve dok gubitak mišića ne počne ozbiljno ograničavati kretanje i povećavati rizik od ozljeda.
-
Šta je sarkopenija?
Sarkopenija je stanje u kojem tijelo postupno gubi mišićnu masu, snagu i funkcionalnost. Iako je najčešće povezana sa starenjem, dr. William Morrison upozorava da sarkopenija ne pogađa isključivo starije osobe. Mlađi ljudi koji vode sjedilački način života ili imaju lošu prehranu, posebno s niskim unosom proteina, također mogu biti pogođeni.
Osim očitog gubitka mišića, sarkopenija smanjuje ukupnu pokretljivost, izdržljivost i otpornost na umor. Iako simptomi mogu podsjećati na nedostatak magnezija, važno je pravilno razlikovati uzroke i pristupiti liječenju na odgovarajući način.
-
Uzroci sarkopenije
Stručnjaci ističu da sarkopenija može biti posljedica kombinacije različitih faktora. Među najvažnijima su:
Starenje: Prirodni proces starenja dovodi do smanjenja broja mišićnih vlakana i njihove funkcije. Nakon 50. godine života gubitak mišićne mase ubrzava se značajno.
Neadekvatan unos proteina: Proteini su ključni za obnovu i rast mišića. Nedovoljna konzumacija proteina usporava regeneraciju i doprinosi gubitku mišićne mase.
Nedostatak fizičke aktivnosti: Tijelo bez redovite fizičke aktivnosti brzo gubi mišićnu masu. Sjedilački način života jedan je od glavnih rizika za razvoj sarkopenije.
Hronične bolesti: Bolesti poput dijabetesa, reumatoidnog artritisa i srčanih problema mogu dodatno ubrzati gubitak mišića kroz upalne procese i smanjenu fizičku aktivnost.
-
Simptomi sarkopenije
Simptomi sarkopenije razvijaju se postupno i često se zanemaruju sve dok ne postanu ozbiljni. Dr. Matthew Thorpe ističe nekoliko najčešćih znakova:
Slabost mišića: Jedan od prvih simptoma je osjećaj slabosti koji otežava obavljanje svakodnevnih zadataka poput hodanja, penjanja uz stepenice ili podizanja predmeta.
Smanjena fizička funkcija: Ograničena pokretljivost i smanjena fleksibilnost česta su posljedica sarkopenije. Kretanje postaje otežano, a osnovne radnje kao što su savijanje, ispružanje ili okretanje tijela mogu biti izazovne.
Gubitak mišićne mase: Vizualno se može primijetiti smanjenje obujma mišića, a snaga vidljivo opada.
Povećan rizik od padova: Oslabljeni mišići smanjuju sposobnost održavanja ravnoteže, što povećava rizik od padova i ozbiljnih ozljeda.
Povećani umor i iscrpljenost: Osobe pogođene sarkopenijom često osjećaju umor i iscrpljenost čak i nakon lakših aktivnosti, zbog smanjene mišićne izdržljivosti.
-
Kako liječiti sarkopeniju
Dr. Thorpe naglašava da liječenje sarkopenije zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje promjene u načinu života, prehrani i, ako je potrebno, medicinsku intervenciju.
Vježbe za jačanje mišića: Redovita tjelovježba, posebno vježbe otpora (poput dizanja utega), igra ključnu ulogu u usporavanju gubitka mišića i poboljšanju snage. Trening treba biti prilagođen mogućnostima pojedinca, uz stalno praćenje napretka.
Povećanje unosa proteina: Prehrana bogata kvalitetnim izvorima proteina (poput mesa, ribe, jaja, mahunarki) pomaže u regeneraciji i očuvanju mišićne mase. Istraživanja pokazuju da starije osobe trebaju unositi više proteina kako bi održale zdravu mišićnu masu.
Suplementacija vitaminom D: Vitamin D važan je za zdravlje kostiju i mišića. Nedostatak vitamina D povezan je s većim rizikom od sarkopenije, stoga stručnjaci preporučuju redovito provjeravanje razine i uzimanje dodataka prema preporuci liječnika.
Fizikalna terapija i rehabilitacija: Fizioterapeuti mogu osmisliti individualizirane programe vježbi za jačanje mišića, poboljšanje ravnoteže i pokretljivosti.
Medicinsko liječenje: U nekim slučajevima liječnici mogu propisati lijekove koji potiču rast mišića ili usporavaju njihov gubitak. Pristup liječenju mora biti prilagođen svakom pacijentu posebno, uzimajući u obzir njegove potrebe, životne navike i zdravstveno stanje.
