Prije 26 godina, tragično je okončan život malog Dušana Jovanovića, 13-godišnjeg dječaka romske nacionalnosti, u centru Beograda. Ubojstvo se dogodilo kada su skinheads, motivirani predrasudama, brutalno napali nesretnog dječaka u blizini trgovine. Dušan je tog dana zatražio novac od svog oca da kupi sok, no umjesto osvježenja, dočekala ga je strašna sudbina.
Očevo nevinim činom davanja novca, poslao ga je nesvjesno u smrt, a monstruozni napad počinili su tinejdžeri, koristeći metalno ojačane čizme kao oružje. Nesretno dijete bilo je brutalno tjelesno zlostavljano dok nije prestalo davati znakove života. Dušan je umro od slomljenog vrata, a njegova tragična smrt duboko je potresla Srbiju, ostavljajući otvorenu ranu u srcima mnogih. Izvještaji o tom užasnom zločinu naveli su javnost na ogorčenje i zahtjev za pravdom. Nakon uhićenja, Milan C. i Ištvan F. iz Zemuna osuđeni su na desetogodišnje zatvorske kazne te su upućeni na izdržavanje kazne u Kazneno-popravnom zavodu za maloljetnike Valjevo.
Nakon gubitka Dušana, obitelj Jovanović suočila se s neizmjernom boli i gubitkom. Otac Aleksandar Jovanović preminuo je, a majka se 18 godina poslije odlučila staviti na kraj svom bolu. Nesretna majka se objesila, želeći biti sa svojim sinom u smrti. Ostavila je iza sebe mladu Kristinu, koja je nastavila živjeti noseći teret teške tuge i gubitka. Iako je otišao prerano, Dušan će zauvijek ostati u sjećanju svoje obitelji i društva. Njegova tragična smrt potaknula je inicijative za očuvanje sjećanja na njega, a Kristina je izrazila želju za snimanjem dokumentarca kako bi se zauvijek sačuvala uspomena na njegovu nepravedno prekinutu mladost.Jedina preostala osoba iz obitelji Jovanović bila je mlada Kristina, koja se suočavala s teškim životom i velikom tugom.
