Zoran, stanovnik Hrvatske, pozornost javnosti privukao je zbog jedinstvene okolnosti u kojoj se našao.
Prema njegovom iskazu, muškarac tvrdi da je otkrio zatureni novčanik i potom prešao udaljenost od 30 kilometara kako bi ga vratio vlasniku. Neočekivano, nakon što je izvršio ovaj čin dobre volje, muškarac je prijavljen nadležnim tijelima.
Zoran prepričava svoje iskustvo pronalaska izgubljenog novčanika i napornog rada da ga vrati vlasniku. Nakon što je prešao 30 kilometara kako bi isporučio novčanik, u policijskoj postaji ostavio je iznos od 40, vjerujući da se nalazi u neposrednoj blizini vlasnikovog prebivališta. Međutim, kada je muškarac tražio da fotografira Zoranovu osobnu iskaznicu, on je to odbio, dopustivši mu samo da zabilježi broj registarske tablice. Nažalost, muškarac je posumnjao na krađu identiteta i prijavio je policiji. Zbog toga je Zorana iznenada u 8 sati ujutro na radnom mjestu pokupila policija, tražeći slike na mobitelu.
U svojoj sljedećoj poruci, nastavio je sa svojom prethodnom mišlju.
Nakon što su uzeli moju izjavu, proveli su četiri sata proučavajući svaki detalj prije nego što su na kraju sve odbacili i dopustili mi da se vratim kući. Međutim, ako ikad naiđem na bilo kakav dokaz – bio to novac koji posjedujem, dokumenti u smeću ili bilo koji drugi pokazatelj – tada će to biti moj znak da im se oprostim.
Situacija u kojoj se nalazio izazvala je različite komentare pojedinaca, a svatko je imao različitu perspektivu.
Jedan pojedinac je izrazio umor od citata koji je recitirao njihov pokojni stric, navodeći da nisu sigurni u njegovo porijeklo: “‘Ako nekome nešto učiniš – sam si kriv.’ Toliko sam to ponavljao da mi je dosadilo.
Nakon toga, ženski glas je dodao: “Slučajno sam naišao na njega prije mjesec dana i morao sam okrenuti pet brojeva kako bih došao do željenog primatelja. Zatim sam poslao glasnika, koji ga je primio samo s djelomičnim izrazom zahvalnosti. To je ostavilo u meni osjećaj pomalo uvrijeđeno, pogotovo kad uzmem u obzir koliko je lako moglo proći nezapaženo.
Muška osoba podijelila je negativan susret iz svoje prošlosti.
Nakon što je pronašao novčanik, prijatelju je prišao vlasnik i optužio ga da je lopov. Vlasnik je tvrdio da se u novčaniku nalazi značajna svota novca i pokušao je uvjeriti prijatelja u svoje nepoštenje. Ipak, kako se kaže, “novac u džep, novčanik u smeće i ćao!” Žalosno je što čak i poštene pojedince mogu naljutiti glupi postupci drugih.
Naposljetku, Zoranovi postupci su naišli na pohvale mnogih pojedinaca.
Da ste postupili drugačije, osjećali biste se kao osoba vrijedna prezira. A ako se ponovno nađete u toj situaciji, doživjet ćete isti osjećaj krivnje. Vjeruj mi, znam.
