Dolaskom Vaskrs, ne dolazi samo crkveni praznik, već dan koji u sebi nosi naslijeđe naroda. To nije datum na kalendaru, već trenutak kada se svjetlost vraća u domove, kada se običaji ponovo ožive, i kada se sjećanja stapaju sa vjerom. Vaskrs se ne slavi samo kao hrišćanski događaj – on se doživljava kao lična i porodična svetkovina, duboko ukorijenjena u svakodnevicu i identitet.
Simboli koji prate ovaj praznik – jaje, svijeća, kadionica, ikona – nisu samo dekoracija. Oni su prenosioci značenja. Svaki detalj ima svoju težinu. U srpskoj tradiciji, Vaskrs je trenutak kada se vjera ne izgovara, već živi – kroz običaje, riječi, tišinu, mirise i geste koje nas vraćaju korijenima.
-
Početak dana – zvona, liturgija i praznični pozdrav
Na Vaskrs ujutru, pravoslavni hramovi odjekuju zvonima. Taj zvuk je poziv – ne samo da se dođe na liturgiju, već da se otvori srce. Domaćini s porodicama odlaze na službu, noseći sa sobom tišinu i molitvu, a vraćaju se sa mirom.
Po povratku kući, prva izgovorena rečenica nije svakodnevna:
„Hristos vaskrse!“ – „Vaistinu vaskrse!“
Taj pozdrav se izgovara s poštovanjem, iskreno i bez žurbe. On traje sedmicama – sve do Spasovdana. Njime se ljube ukućani, pale svijeće, kadi dom, i sve započinje molitvom pred ikonom. Tek nakon toga, porodica sjeda za trpezu, ne kao za ručak, već kao za praznični čin.
-
Jaje u centru običaja – simbol života, zdravlja i sreće
Na sredini stola nalazi se činija puna ofarbanih jaja, najčešće crvenih. Crvena boja nije izabrana zbog estetike – ona označava krv Hristovu, vaskrsenje, zaštitu i život. Prvo ofarbano jaje se čuva kao „čuvarkuća“ – ne jede se, već ostaje u domu cijele godine kao simbol zdravlja i zaštite.
Počinje kucanje jajima – djeca se takmiče čije je najčvršće, stariji se prisjećaju svojih djetinjstava. Ali iza te igre stoji vjerovanje: vaskršnje jaje donosi zdravlje. Prije nego što se išta drugo pojede, svi prvo uzmu kuvano jaje i pojedu ga u tišini. Čak i gost, kada dođe, prvo dobija jaje – pa tek onda kafu, kolače ili rakiju.
Jedan od nježnijih običaja tiče se djece. Crveno jaje se uzima i lagano se njima dodirne čelo, obrazi, pa ponekad i ruke – da budu zdravi, veseli i rumeni cijele godine. Vjerovalo se da jaje nosi moć obnavljanja i da kroz njega prolazi blagoslov praznika.
-
Običaj budnosti – ne spavaj do ponoći
Među starijim običajima nalazi se jedno upozorenje:
Na Vaskrs ne treba zaspati prije ponoći.
Narodno vjerovanje kaže da će onaj ko to učini cijelo ljeto biti spor, pospan i bezvoljan. Ako rano legneš na Vaskrs, ništa ti neće ići od ruke.
Zato se u mnogim krajevima ostajalo budno – uz svijeće, molitvu, pjesmu ili samo tiho okupljanje u krugu porodice. U Rusiji je čak postojao običaj da se oni koji zadremaju polivaju vodom, a ponegdje su ih bacali i u rijeku. Taj običaj je bio toliko raširen da je Sinod Ruske crkve u 17. vijeku morao da ga zabrani zbog pretjerivanja.
-
Jutarnje umivanje – voda koja nosi blagoslov
Vaskršnje jutro ima svoj poseban ritual. Kad se ustane, što ranije to bolje, treba se umiti vodom u kojoj su prethodnog dana potopljeni dren, zdravac, bosiljak i crveno jaje.
Ta voda nije obična – to je vaskršnja sveta voda, pripremljena pažljivo, s vjerom. Djeca se njome prskaju da budu zdrava, a djevojke da budu lijepe, blage i cvjetne. Umivanje ovom vodom označava novu fazu – pročišćenje, sreću, blagostanje. U mnogim porodicama, ova praksa se njeguje sa posebnom pažnjom, kao najnježniji način da se dan započne u miru.
-
Vaskrs kao duh koji se prenosi
Vaskrs u srpskoj tradiciji nije samo dan odmora niti samo religijski datum. To je niz živih običaja, riječi, gestova i osjećanja koji se iznova pokreću svake godine. Nije važna samo forma – važno je šta se njome čuva: porodična toplina, sjećanje na pretke, i vjerovanje da su svjetlost i obnova uvijek mogući.
