Odluka bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da otkaže najavljeni susret sa Aleksandrom Vučićem otvorila je novo poglavlje u kritici spoljnopolitičke strategije aktuelnog srpskog predsjednika. Prema ocjeni lidera pokreta Kreni-Promeni, Sava Manojlovića, Vučićeva diplomatija već duže vrijeme nije zasnovana na strateškim ciljevima, već na, kako kaže, ličnim aranžmanima i političkom marketingu. Ovaj poslednji debakl, po Manojloviću, samo je logičan nastavak neodgovorne i lične politike koja je godinama vođena bez jasno definisanih državnih interesa.
-
Privatni aranžmani umjesto državne strategije
– Vučićeva trange-frange diplomatija doživjela je krah – izjavio je Manojlović, aludirajući na neozbiljnost i improvizaciju u spoljnoj politici koju vodi predsjednik Srbije. On tvrdi da se umjesto dosljedne i dugoročne strategije, Vučić oslanja na neformalne dogovore, lične kontakte i sporazume koji se često ne tiču interesa građana, već njegove lične promocije.
Manojlović je posebno ukazao na praksu korišćenja državnih resursa kako bi se organizovali sastanci s uticajnim ličnostima, bez stvarne diplomatske agende ili institucionalne koristi. Prema njegovim riječima, takvi susreti se potom koriste za jačanje ličnog imidža u domaćim medijima, dok konkretni rezultati ostaju upitni ili potpuno izostaju.
-
Medijsko predstavljanje važnije od sadržaja
– Rasprodaju državnih resursa i kršenje zakona pretvorio je u potkupljivanje stranih državnika kako bi se slikali s njim – rekao je Manojlović. On je podsjetio na tvrdnje Trumpovog savjetnika Rogera Stonea da je Vučić tokom američkih predsjedničkih izbora donirao dva miliona dolara Fondaciji Klinton, što se tada pokušavalo prikazati kao oblik lobiranja. No, Manojlović smatra da se takvi potezi ne mogu podvesti pod legitimne diplomatske aktivnosti jer se dešavaju netransparentno i izvan institucionalnog okvira.
Takav pristup je, prema njemu, ne samo moralno sporan već i politički štetan, jer se državna politika svodi na pokušaje da se na silu dobije međunarodni legitimitet kroz fotografije i senzacionalističke objave, umjesto kroz konkretne i odgovorne politike koje bi unaprijedile položaj Srbije na globalnoj sceni.
-
Kontroverzne odluke i nelegalni ustupci
Pored primjera sa Trumpom, Manojlović je naveo i druge sporne poteze vlasti koji, kako kaže, jasno pokazuju da Vučićev režim sistematski zloupotrebljava državne resurse u privatne svrhe. Jedan od najistaknutijih primjera je protivzakonito ustupanje prostora Generalštaba Srbije porodici Kushner, bez javnog uvida, tendera ili stručne procjene vrijednosti.
Takođe, Manojlović se osvrnuo na kontroverzni projekat “Jadar” i saradnju s kompanijom Rio Tinto, koja je izazvala masovne proteste širom Srbije. On tvrdi da su vlasti bile spremne na značajne ekološke i društvene kompromise samo da bi zadovoljile interese velikih stranih investitora i time dobile političke poene u očima međunarodne zajednice.
-
Pitanja bez odgovora
Manojlović je otvoreno doveo u pitanje motive i troškove nedavne Vučićeve posjete SAD-u, za koju se u zvaničnoj komunikaciji tvrdi da je bila “privatna”. – Ako je Vučić zaista išao privatno, zašto je koristio državni avion? Ko je plaćao put novinarima RTS-a i privatnih televizija koji su ga pratili? Ko je finansirao njegovo obezbjeđenje? – pita Manojlović, aludirajući na netransparentno trošenje javnog novca za svrhe koje nemaju veze s državnim interesima.
On ističe da građani imaju pravo da znaju kako se troše budžetska sredstva i na osnovu čega se definišu prioriteti u spoljnoj politici. Ukoliko se državna sredstva koriste za privatne posjete, onda to, prema njemu, nije samo etički sporno, već i zakonski problematično.
-
Potreba za promjenom spoljnopolitičkog kursa
U fokusu Manojlovićeve kritike nije samo Vučić lično, već čitav sistem koji dopušta da se vanjska politika vodi kao lična PR kampanja. On smatra da Srbija ne može graditi ozbiljnu međunarodnu poziciju bez transparentnosti, poštovanja zakona i strateškog pristupa koji se bazira na realnim interesima, a ne na ličnim odnosima i simboličkim gestovima.
Umjesto, kako kaže, “simulacije ugleda” i pokušaja da se politički legitimitet gradi kroz slike s poznatim svjetskim liderima, Manojlović poziva na izgradnju spoljnopolitičkog pravca koji će biti dugoročno održiv, pragmatičan, ali utemeljen na vrijednostima i interesima građana Srbije.
