Kada osoba primi dijagnozu teške bolesti poput raka, emocionalni šok koji doživi rijetko pogađa samo nju, to utiče i na bliske osobe koje su oko nje. Sandra Bijelac, iskusna psihoonkologinja, već trideset godina pomaže oboljelima da se lakše suoče s izazovima koje donosi proces liječenja. U nedavnom razgovoru za magazin “Stil,” Bijelac je istaknula koliko je važno da pacijenti, osim fizičkog liječenja, dobiju i odgovarajuću psihološku podršku.
Naglasila je da je psihološka stabilnost, zajedno s očuvanjem vlastitog identiteta i smisla, presudna za emocionalno ozdravljenje i pronalaženje unutarnje snage za nastavak borbe.
Psihološka podrška kao važan dio liječenja
Prema riječima Sandre Bijelac, suočavanje s teškom dijagnozom zahtijeva ne samo medicinsku, nego i duboko emocionalnu i psihološku pripremu. “Kada osoba primi dijagnozu poput raka, to nije samo fizički izazov; suočena je s vlastitim strahovima, pitanjima o životu i smrti, te preispitivanjem svog identiteta,” objašnjava Bijelac. Primarna borba usmjerena je na liječenje bolesti, ali uz to je neophodno i paralelno raditi na očuvanju psihičkog zdravlja. Upravo psihološka podrška može biti odlučujuća u omogućavanju pacijentu da lakše prebrodi proces liječenja i obnovi unutarnju snagu.
Prva preporuka: Razdvojiti identitet od dijagnoze
Sandra Bijelac ističe tri osnovne smjernice za onkološke pacijente koje pomažu u očuvanju psihološke stabilnosti tijekom liječenja. Prvi savjet koji daje pacijentima jest da se ne poistovjećuju sa svojom dijagnozom. “Ljudi često postanu previše vezani uz svoju bolest, zanemarujući sve druge aspekte svog života. Sjetite se tko ste bili prije bolesti i nastavite igrati te važne društvene uloge u svom životu,” savjetuje Bijelac. Sposobnost da se pojedinac distancira od same bolesti i promatra ju kao dio, ali ne i cijeli identitet, omogućuje mu da se lakše bori s emocionalnim teretom koji dolazi s liječenjem.
Druga preporuka: Suočavanje s trenutačnim stanjem i vlastitim granicama
Drugi savjet koji psihoonkologinja pruža odnosi se na važno pitanje: “Koje je moje trenutno stanje?” Ona objašnjava da je važno biti svjestan trenutnog stanja, postaviti si pitanje kako se osjećamo i ne zanemarivati svoje emocionalne i fizičke granice. “Mnogi onkološki pacijenti pretjerano se angažiraju u raznim aktivnostima jer žele izbjeći suočavanje s vlastitim mislima i emocijama,” objašnjava. No, nužno je prepoznati svoje granice i preispitati aktivnosti koje pojedinac poduzima kako bi osigurao da su one u skladu s njegovim stvarnim potrebama i osjećajima.
Treća preporuka: Pronalaženje smisla i svrhe života
Pronalaženje smisla vlastitog postojanja ključni je dio procesa ozdravljenja, ističe Bijelac. Kada osoba pronađe dublji smisao svog života, to može poslužiti kao snažan motivacijski faktor u borbi protiv bolesti. “Jedno od najvažnijih pitanja koje pacijenti trebaju postaviti sebi jest ‘Koja je svrha mog života? Zašto mi se to događa?’ Naći smisao može pomoći pojedincu da prihvati bolest kao poticaj za pozitivne promjene i prilagodbe u životu,” kaže ona. Na primjer, u njenom slučaju, vlastiti smisao pronalazi u pomaganju drugima kroz svoj rad u psihoonkologiji.
Suočavanje s osjećajem krivnje i osobne odgovornosti
Pacijenti se često pitaju zašto im se bolest dogodila i mnogi osjećaju krivnju, što može otežati proces ozdravljenja. Bijelac naglašava da bolest ne bi trebala biti viđena kao kazna. Umjesto toga, važno je prihvatiti osobnu odgovornost i sagledati bolest kao znak da su određeni aspekti života možda izvan ravnoteže. Ona navodi kako tijelo često šalje signale poput glavobolje ili probavnih problema, koje mnogi ignoriraju, sve dok ne dođe do ozbiljnijih problema. “Ako ranije prepoznamo i prihvatimo ove znakove, možemo se zaštititi od razvoja težih bolesti,” objašnjava Bijelac, dodajući da je ključ u promjeni načina života i prilagođavanju kako bismo ostvarili unutarnji mir.
Zaključak: Psihološka podrška kao put do oporavka
Podrška i savjeti poput onih koje nudi Sandra Bijelac mogu značajno pomoći osobama koje se suočavaju s teškom dijagnozom. Shvaćanje važnosti emocionalnog zdravlja, zadržavanje identiteta izvan okvira bolesti i istraživanje vlastitih životnih ciljeva mogu biti presudni faktori koji olakšavaju proces liječenja i doprinose sveobuhvatnom oporavku. Za pacijente, važna je ravnoteža između fizičkog liječenja i psihološkog oporavka jer oboje zajedno pridonosi boljem ishodu.
Ovaj pristup je dragocjen ne samo za oboljele nego i za njihove obitelji, jer kroz ovakav način razmišljanja postaje jasno da je proces ozdravljenja, zapravo, put prema cjelovitijem razumijevanju sebe i vlastitih granica.
