Dan kada je moj brat dobio sina bio je jedan od najsretnijih trenutaka za cijelu našu porodicu. Svi smo bili oduševljeni viješću o dolasku novog člana porodice. Radost je bila tolika da smo se odmah uputili u porodilište kako bismo ga vidjeli i podijelili ovaj poseban trenutak s bratom i njegovom suprugom.
Čim smo stigli u porodilište, srce mi je bilo ispunjeno emocijama. Kroz stakleni zid vidio sam ga – tog sićušnog, savršenog mališana. Ležao je u malom krevetiću, zamotan u plavi body s preslatkim malim džepićima. Bio je tako sladak, tako krhak, da mi se činilo nevjerovatnim kako je moguće da je već toliko voljen.
Dok smo se divili bebi, naišao je doktor, očigledno zadužen za ovaj odjel. Izmijenio je nekoliko ljubaznih riječi s mojim bratom i njegovom suprugom, a ja sam osjetio potrebu da unesem malo šale u ovu predivnu atmosferu. Obratio sam mu se s dozom ozbiljnosti u glasu i rekao:
– Doktore, želim obaviti kratki DNK test.
Čitava porodica, uključujući doktora, zastala je i pogledala me u čudu. Na licima im se jasno vidjelo kako su iznenađeni mojom izjavom. Tišina je trajala svega nekoliko trenutaka, ali činilo mi se da je prošla čitava vječnost.
Prišao sam bebi, pažljivo gurnuo ruku u jedan od njegovih malih džepića na plavom bodyju, a zatim glasno i ponosno uskliknuo:
– Jest, doktore, naš je!
Svi su me gledali u nevjerici dok su pokušavali shvatiti što se upravo dogodilo. Doktor je, i dalje zbunjen, upitao:
– Kako ste to utvrdili?
Naslonio sam se na stranu, s osmijehom na licu, i odgovorio:
– Pa vidim da nema prebijene kune u džepu!
U tom trenutku, čitav odjel porodilišta eksplodirao je od smijeha. Moj brat se smijao toliko glasno da su mu suze krenule niz lice, a čak se i doktor, koji je u početku djelovao zbunjeno, prepustio smijehu. Porodilište je odjekivalo našom radošću i šalama, a ja sam znao da je taj trenutak postao poseban dio naše porodične priče.
Često se sjetim tog dana kada gledam nećaka kako raste. Svaki put kada se porodica okupi, neko neizostavno spomene moj “DNK test” i ponovo se svi smijemo kao da se dogodilo juče. Taj mali trenutak šale i sreće ostao je zapisan kao simbol našeg zajedništva i radosti zbog dolaska novog života u našu porodicu.
Postati stric – nova uloga u mom životu
Biti stric je jedna od najljepših uloga koje sam imao priliku preuzeti. Od tog dana u porodilištu, moj život se obogatio nebrojenim lijepim trenucima koje dijelim s nećakom. Uživam u svakom osmijehu, prvom koraku i svakoj izgovorenoj riječi.
Ta šala iz porodilišta nije samo zabavan trenutak, već i simbol ljubavi i povezanosti naše porodice. Podsjeća nas da čak i u ozbiljnim trenucima, poput dolaska novog člana porodice, uvijek ima mjesta za radost i smijeh.
Sada, kada pogledam svog nećaka, koji odrasta u veselog i znatiželjnog dječaka, znam da sam mu od prvog dana pružao ljubav, podršku i, naravno, smijeh. Iako možda nije imao “prebijene kune u džepu” tog dana kada sam ga prvi put vidio, obogatio je moj život na način koji se ne može mjeriti ni s čim.
Dan kada sam postao stric ostat će zauvek zapisan kao jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu – trenutak kada je porodica postala bogatija za još jedan osmijeh i još jedno srce puno ljubavi.
