Nakon što je završena javna rasprava o Nacrtu novog Ustava Republike Srpske, proces njegovog usvajanja ulazi u ključnu fazu. Dokument, koji je prethodno usvojen kao nacrt u Narodnoj skupštini, sada mora dobiti dvotrećinsku većinu da bi postao važeći Ustav. Upravo ta većina postaje centralno pitanje – kako je obezbijediti, i kojim putem: kroz javno glasanje, tajno odlučivanje ili referendum?
-
Referendum kao politička taktika
Sve je više onih koji tvrde da bi referendum mogao biti najlegitimniji način da se odluči o novom Ustavu. Predstavnici vlasti ovu opciju ističu kao izraz narodne volje, iako je jasno da se iza nje može kriti i pokušaj da se izbjegne glasanje u skupštinskim klupama gdje većina nije zagarantovana.
“Postoji mnogo više zahtjeva nego ranije za referendumskim odlučivanjem jer se smatra da bi novi Ustav dobio veći legitimitet”, izjavio je Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS i bjegunac od pravde.
Sličan stav iznio je i predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, koji je čak predložio konkretan datum održavanja referenduma – 9. januar, dan koji vlast tradicionalno obilježava kao Dan Republike.
“Spremni smo da podržimo ideju da se održi referendum, ali bi morao da bude obavezujući. To nije samo igra koja bi trebalo da pokaže generalno opredjeljenje već da to bude narodna odluka koju će potvrditi Narodna skupština. Moja ideja je da to bude 9. januara da se dodatno etablira taj datum”, rekao je Dodik.
-
Tajno glasanje – pokušaj zadržavanja kontrole
Prije nego što je referendum postao tema, vlast je razmatrala opciju tajnog glasanja unutar Narodne skupštine. Cilj takvog pristupa bio bi, kako opozicija tvrdi, da se prikupi dovoljan broj ruku bez javne odgovornosti.
Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, oštro se protivi takvom scenariju. Ona tvrdi da vlast pokušava sakriti kupovinu podrške i koristiti preostale mjesece za političko manevrisanje.
“Oni bi išli na tajno glasanje da bi obezbijedili još tri ili četiri ruke do 55. A referendum sada spominju, pretpostavljam i duboko vjerujem, kao vid kupovine vremena. Ostavljeno je još pet mjeseci roka da se završi cijeli ovaj proces i mislim da u tom periodu pokušavaju da kupe vrijeme. Ako vlast hoće tajno glasanje, opozicija neće biti u sali kada bude glasanje, i to je to. Da bismo izbjegli svaku moguću sumnju da može doći do korupcije”, poručila je Trivić.
-
Zahtjev opozicije: potpuna transparentnost
Slično mišljenje dijeli i Partija demokratskog progresa (PDP). Njihov stav je da jedino javno glasanje garantuje političku odgovornost i uklanja prostor za sumnje.
“Mi smo uradili sve ostalo i sada je do vas – da li ćete na referendumu izglasati i stati iza našeg prijedloga ili inicijative. Te opcije su otvorene jer nemamo jasne pokazatelje da li postoji dvotrećinska većina ako glasanje bude javno, odnosno da li bi se to sakrilo putem tajnog glasanja”, izjavio je Igor Crnadak, šef Kluba zastupnika PDP-a u Narodnoj skupštini.
On smatra da je vlast nesigurna u svoju podršku i da pokušava izbjeći jasno izjašnjavanje poslanika. Referendum, po njegovim riječima, postaje alat za prebacivanje odgovornosti na građane.
-
Manevarski prostor sve manji
U trenutnoj političkoj konstelaciji, nijedna opcija nije bez rizika za vlast. Javnim glasanjem može se pokazati da dvotrećinska većina ne postoji. Tajnim glasanjem otvaraju se optužbe za političku korupciju. Referendum bi mogao donijeti legitimitet, ali i nepredvidive političke posljedice.
Kroz sve tri opcije provlači se ista dilema: kako donijeti odluku koja ima snagu ustavnog temelja, a da istovremeno ne izgubi političku kontrolu? Ustav kao pravni akt postaje pitanje političke taktike, gdje forma odlučivanja sve više nadmašuje sadržaj samog dokumenta.
