Često zaboravimo koliko su naši roditelji važni i koliko je njihova ljubav snažna. Majčina ljubav, posebno, nema premca. Kad odrastemo i napustimo roditeljski dom, a naši roditelji ostare, često zaboravimo sav trud, ljubav i brigu koju su uložili u naše odrastanje.
Često previdimo da smo zahvaljujući njihovoj nesebičnoj ljubavi i podršci postali osobe kakve smo danas. Emotivno pismo jedne majke svojoj kćeri mnogima je donijelo važne životne lekcije i podsjetilo nas na neprocjenjivu vrijednost roditeljske ljubavi. Prisjetimo se svih trenutaka kada su naši roditelji bili uz nas i zahvalimo im, bilo da su još uvijek s nama ili ne, za svu ljubav koju su nam pružili tokom našeg odrastanja.
Pismo Majke Svojoj Kćeri
“Draga moja djevojčice,
Jednog dana, kada shvatiš da starim, molim te za strpljenje i razumijevanje.
Ako, dok razgovaramo, ponovim nešto po tisućiti put, nemoj me prekidati i reći: ‘To si već rekla maloprije.’ Molim te, slušaj me. Prisjeti se vremena kada si bila mala i kada sam ti čitala istu priču svake večeri prije spavanja.
Ako se ne želim istuširati, nemoj se ljutiti niti me posramljivati. Sjeti se kako sam te, kada si bila mala, ganjala po kući nagovarajući te da se okupaš? Kada vidiš da se sporo prilagođavam novim tehnologijama, molim te, daj mi vremena da naučim i ne gledaj me kao da sam izgubljena. Prisjeti se moje radosti dok sam te učila razne stvari – kako jesti, kako se oblačiti, kako se češljati i kako se nositi sa svakodnevnim izazovima.
Jednog dana, kada shvatiš da starim, molim te za strpljenje i razumijevanje. Ako ponekad zaboravim o čemu smo razgovarali, daj mi vremena da se prisjetim. Ako ne uspijem, nemoj biti nervozna, nestrpljiva ili arogantna.
Samo znaj da mi je najvažnije da budem s tobom. Kada moje umorne noge više ne budu mogle pratiti tvoj korak, molim te, pruži mi svoju ruku, kao što sam ja pružala svoju tebi dok si učila hodati. Kada dođe moj kraj, ne budi tužna, već budi uz mene, razumij me i nosi svoju ljubav sa sobom do kraja mog života. Cijenit ću i pamtiti sve vrijeme i radost koje smo proveli zajedno. Sa širokim osmijehom i neizmjernom ljubavlju koju gajim prema tebi, želim ti reći – volim te, kćeri moja draga!”
Ovo pismo majke svojoj kćeri podsjeća nas na nezamjenjivu ljubav i brigu koju roditelji pružaju svojoj djeci. Suočeni s izazovima odraslog života, važno je prisjetiti se da i naši roditelji prolaze kroz svoje bitke i promjene. Njihova ljubav je bila temelj našeg odrastanja, a sada je na nama da im uzvratimo strpljenjem, razumijevanjem i ljubavlju. Ljubav između roditelja i djece je neizmjerna i vječna, a zahvalnost koju osjećamo prema njima trebala bi biti svakodnevni dio našeg života.
