Goran Raspor je od malih nogu živio na ulici. Kao dijete od samo tri mjeseca, njegova majka ga je ostavila u vreći za kruh na pragu trgovine i nije se nikada vratila. Nakon što je vlasnik trgovine primijetio vreću i izvadio štrucu kruha, primijetio je dijete te je obavijestio policiju i socijalnu službu. Tako je Goran završio u jaslicama Potok, gdje je boravio do treće godine. Nakon toga je prebačen u Lovran, dom za napuštenu djecu, gdje je ostao do četrnaeste godine. Od četrnaeste do osamnaeste godine živio je u Obrazovnom centru, nakon čega se s osamnaest godina i pet dana ponovno našao na ulici”, ispričao je Goran.
Kada je napunio 32 godine, Goran je pokušao ponovno uspostaviti kontakt s majkom i ocem. Nakon što je pronašao majčino ime i prezime u telefonskom imeniku, nazvao ju je. Međutim, njezin hladan odgovor “Što hoćeš od mene?” nije ga obeshrabrio. Goran je izrazio želju za susretom, no ona je odbila bilo kakav kontakt s njim. Tada je upitao za oca, a ona je saopćila da se nalazi na Rabu. Pronašavši očev broj, Goran mu se obratio. Nakon razgovora, otišao je na Rab kako bi se osobno upoznao s ocem. Njegova maćeha ga je zamolila da ostane s njima, budući da su nedavno doživjeli gubitak – njihovo dijete je stradalo u nesreći na motoru. Goran je proveo vrijeme radeći u lokalnoj pekari i brinući se za njih.
Goran je istaknuo kako nije shvatio važnost roditeljske figure sve do svoje 32. godine. Prije tog trenutka, ideja o majci ili ocu bila mu je potpuno nepoznata. Nakon što je neko vrijeme živio s očevom rodbinom, taj dogovor je prekinut kada se otac razbolio i na kraju preminuo. Nakon toga, maćeha je odlučila da Goran više ne može ostati s obitelji. Kada je upitao svoju maćehu želi li da ode, ona je odgovorila: “Ne, ne moraš, ti si moj sin.” No, nakon godinu dana, maćeha je promijenila bravu i odbila mu pristup kući. Nakon tog iskustva, Goran je opet ostao beskućnik. U 2020., Goran je za HRT objasnio da je nakon očeve smrti ušao u proces podjele imovine, dok je privremeni smještaj pronašao u udruzi Oaza, organizaciji za pomoć beskućnicima. Goran je zahvalio gradu na podršci koju je dobio. Unatoč svojoj teškoj prošlosti, Goran nema zlu volju prema svojim roditeljima, razumijevajući njihove izazove i ograničenja koja su ih vodila da ga ostave.
