Postoje opća vjerovanja koja naglašavaju težinu prokletstva roditelja te mogući nedostatak sreće i napretka u životu onoga tko bude proklet od strane vlastitog roditelja. Starac Pajsije prenio je svoje iskustvo i priču o čovjeku čiji je život obilježila nesreća i bolest, bez naznaka pozitivnih promjena u budućnosti. Unatoč žestokoj svađi s majkom, vrijedna mudrost koju mu je prenijela pomogla mu je da dobije njezin blagoslov, iako je to prvotno izgledalo nemoguće.
Pored prokletstva, važno je prepoznati i moć neodobravanja roditelja, što može nanijeti značajnu patnju i rezultirati tamnom i teškom egzistencijom. Djeca koja su izložena takvoj situaciji često se suočavaju s velikim poteškoćama. Ipak, postoji vjerovanje da će ove patnje biti otplaćene u sljedećem životu, kad se budu suočavali s posljedicama svojih djela. Abba Isaak tvrdi da osobe koje podnose patnju u ovom životu zapravo “jedu pakao”, što znači da se patnja koju prolaze može umanjiti kazna koja ih čeka u zagrobnom životu. Pridržavanje duhovnih principa može djelomično ublažiti agoniju koja nas čeka u paklu.
Nadalje, tekst upozorava na posljedice roditelja koji sklapaju dogovore s đavlom, dajući svoju djecu u zamjenu. Jedan od primjera je priča o bračnom paru u Farasi čije je dijete nestalo iz kolijevke, navodno zbog očeve ljutnje i negativnih misli prema djetetu. Nakon što su demoni uzeli dijete, majka je zatražila pomoć od Hadžiefendije, a njezine molitve su činile da se dijete vraća. Ipak, dijete je steklo zlokobnu reputaciju i izazvalo nerede u selu, izazivajući svađe i nesuglasice. Ljudi su postali oprezniji nakon svjedočenja zločestom ponašanju djeteta, dok je ostalo nejasno kako će se sudbina takvog djeteta razvijati.
