Egipatska ljepotica princeza Fawzia uspoređivana s holivudskim divama poput Hedy Lamarr i Vivien Leigh, suočila se s izvanrednim životnim preokretima. Rođena je 1921. godine kao najstarija kći kralja Egipta, Fouada I., Fawzia je odrasla u luksuznoj palači Ras El-Tin u Aleksandriji, uživajući u bogatstvu i pažnji kao dio kraljevske obitelji. U svojoj mladosti, okružena ljubavlju i divljenjem, Fawzia je imala svijetlu budućnost, dok su je časopisi i umjetnici, poput Cecila Beatona, portretirali kao oličenje egzotične ljepote, nazivajući je „azijskom Venerom“. S besprijekornim licem u obliku srca i očaravajućim plavim očima, Beaton ju je proglasio „najljepšom ženom na svijetu“. No, unatoč čarobnoj ljepoti i privilegijama, Fawzia je prošla kroz mnoga iskušenja.
Njezin dogovoreni brak s Mohammadom Rezom Pahlavijem, budućim šahom Irana, bio je politički savez između dvije kraljevske dinastije, Egipta i Irana. Brak je bio sklopljen uz odobrenje kralja Farouka, njezinog brata, a događaj je bio veličanstven – raskošno vjenčanje održano je u Kairu u palači Abdeen, gdje su prisutni uživali u ekstravagantnom banketu od 20 slijedova. Uskoro su se slavlje i raskoš proširili na Teheran, gdje je Fawzia postala iranska carica. Iako su Fawzia i Mohammad Reza Pahlavi dijelili kraljevske korijene, njihov brak bio je izložen kulturnim, religijskim i osobnim izazovima.
Nakon što su se preselili u Iran, Fawzia je naišla na razočaranja. Njeno novo okruženje bilo je posve drugačije od luksuznog i kozmopolitskog dvora u Egiptu. Fawzia se teško prilagodila iranskom dvoru, smatrajući ga skromnijim od onoga što je očekivala. Izrazila je nezadovoljstvo francuskom kuhinjom koja je poslužena na iranskom vjenčanju, a i palača joj se činila nedovoljno luksuznom. Uz to, Fawzia je trpjela i fizičko zlostavljanje od svoje svekrve te se sukobljavala s drugim članovima iranske kraljevske obitelji, što ju je dodatno udaljilo od njenog novog doma.
Fawziju su dodatno povrijedile izvanbračne afere njenog supruga, budućeg šaha. Nakon što je rodila kćer, princezu Shahnaz, odlučila je ograničiti svoje kraljevske obaveze i sve se više povlačila iz javnog života. Živjela je povučeno, govoreći isključivo na francuskom jeziku i postajala sve više neprijateljski raspoložena prema iranskim kulturnim običajima, što je bilo teško prihvatljivo njenim podanicima. U takvom okruženju, njezino mentalno zdravlje počelo je trpjeti, a nakon konzultacija s američkim psihijatrom, dijagnosticirana joj je depresija.
Zabrinut za sestrino stanje, njezin brat, kralj Farouk, poslao je predstavnike iz Egipta da procijene njenu situaciju. Oni su zatekli princezu kako pati od teške pothranjenosti i emocionalne iscrpljenosti. Brat je uspio nagovoriti Fawziju da se vrati u Egipat, gdje je 1948. godine službeno okončan njen brak s Pahlavijem. U dogovoru između dviju kraljevskih obitelji, princeza Shahnaz ostala je u Iranu, a Fawzia se vratila u Egipat kako bi se oporavila.
Nakon što se oporavila od svog prvog braka, Fawzia se udala za Ismaila Husseina Shirina, utjecajnog egipatskog političara i vojno lice. Ovaj brak bio je sve ono što njen prvi nije – zasnovan na ljubavi, razumijevanju i poštovanju. Zajedno su imali dvoje djece i proveli sretan život sve do Shirinove smrti 1994. godine. Unatoč svemu, Fawzia je ostala posvećena Egiptu i njegovim tradicijama, čak i nakon što je njen brat, kralj Farouk, svrgnut 1952. godine.
Fawzia je svjedočila ogromnim promjenama u Egiptu, uključujući svrgavanje monarhije i dolazak republike, no ostala je vjerna svojoj domovini. Svoj je život provela povučeno, izvan javnosti, ali s dostojanstvom i snagom koju su joj donijela životna iskustva. Umrla je 2013. godine u dobi od 92 godine, u svom voljenom gradu Aleksandriji, nakon života ispunjenog dramom, političkim intrigama i osobnim preokretima.
Život princeze Fawzije simbolizira izazove i nedaće s kojima su se susretale brojne žene u povijesti, suočene s političkim, kulturnim i društvenim pritiscima. Unatoč svom raskošnom porijeklu i slavnom statusu, njezin život bio je daleko od savršenog, a iza njenog besprijekornog izgleda i titula carice skrivala se žena koja je proživjela mnoga razočaranja, žrtvovanja i tuge. Iako je izgubila dvije krune – onu u Egiptu i onu u Iranu – Fawzia je pronašla svoju unutarnju snagu, koju je prenijela kroz svoje potomstvo i ostavila kao svojevrsnu ostavštinu inspiracije ženama koje se bore s vlastitim izazovima.
