Različite vjerske tradicije nude različite perspektive o tome što se događa s ljudskom dušom nakon smrti. Prema učenju nekih vjera, kao što je kršćanstvo, smrt nije kraj već početak novog duhovnog putovanja. Prema toj vjeri, Bog ima plan za svaku dušu, a trenutak smrti unaprijed je određen Božjom voljom.
Prema učenju svetog Makarija Aleksandrijskog, nakon smrti, anđeo dolazi po dušu kako bi je proveo kroz prijelaz iz fizičkog tijela u drugo carstvo. Duša tijekom prvih 40 dana nakon smrti prolazi kroz putovanje, neizmjerno povezana s fizičkim svijetom, ali nesposobna za izravnu komunikaciju s njim. U tom razdoblju, duša može promatrati svoje bližnje i sudjelovati u njihovoj tuzi.
Nakon toga, duša doživljava novu slobodu, transcendirajući kroz nebeske sfere prema božanskom prijestolju. Konačna sudbina duše, prema tom učenju, odlučuje se 40. dana nakon smrti, označavajući vrhunac njezinog iskustva. Osim toga, postoje i pojmovi poput kliničke smrti, gdje duša privremeno napušta fizičko tijelo prije ponovnog ujedinjenja s njim.
Ovo učenje pruža duhovni okvir za razumijevanje smrti i života nakon nje, nudeći nadu i utjehu vjernicima.
Ovaj fenomen predstavlja poseban i zaseban fenomen koji treba razmotriti. Što se može očekivati tijekom početnog razdoblja od 40 dana? Standardna ljudska percepcija vremena je ono čega se obično pridržavamo, ali duša djeluje na različitoj vremenskoj razini, pod utjecajem mjere u kojoj je preminuli pojedinac njegovao svoju dušu. To se njegovanje može dogoditi kroz njegovanje božanskih vrlina i primanje božanskih blagoslova, koji služe uzdizanju Boga.
Suprotno tome, duša koja zanemaruje veze s bližnjima i Bogom naći će se bez obogaćenja. Postavlja se pitanje: postiže li duša svetost tijekom svog zemaljskog postojanja sudjelovanjem u božanskim sakramentima i pobožnom molitvom ili ustraje u stanju siromaštva i pustoši? U rasponu od četrdeset dana duša se nalazi u društvu dvaju nebeskih bića – anđela čuvara koji joj je darovan prilikom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da otprati dušu dalje.
