Većina žena se pita zašto njihov muž odjednom gubi interesovanje – posebno za bliskost, pažnju i intimnost. Nema više nežnih dodira, razgovora ni želje. Partner je tu, ali kao da nije prisutan. Pitanje koje se često nameće jeste: da li je to prolazna faza, rutina ili znak da je emocija nestala? Ruski psiholog Mihail Labkovski smatra da mnogi traže izgovore tamo gdje su stvari zapravo vrlo jednostavne – samo što nisu prijatne za čuti.
-
Seksualna distanca kao pokazatelj dubljeg problema
Brak bez intimnosti više nije izuzetak, već postaje česta slika savremenih odnosa. Žene često govore da se osjećaju nevidljivo, kao da nisu više partnerke, već samo sustanarke. Muškarci se povlače, izbjegavaju dodir, izgovaraju se umorom, stresom, obavezama. Međutim, Labkovski upozorava da se iza tog povlačenja često krije jednostavan razlog – nedostatak ljubavi.
Prema njegovim riječima, muškarac koji više ne želi bliskost sa svojom partnerkom vjerovatno je prestao da je voli. Ljubav i seksualna privlačnost idu ruku pod ruku. Kad se osjećanja ugase, nestaje i želja za fizičkim kontaktom. Teško je to prihvatiti, ali još teže je živjeti u iluziji.
-
Nerealna očekivanja od braka
Mnogo ljudi ulazi u brak s pogrešnim motivima – zbog godina, pritiska porodice, zato što su svi oko njih već u braku, ili zato što misle da će se problemi iz veze “srediti” kad se vjenčaju. Takva očekivanja rijetko se ispune. Papir ne rješava emocionalne i seksualne probleme. Naprotiv, često ih samo dodatno ogoli.
Ako nešto ne funkcioniše dok ste još u vezi, šanse su male da će magično proraditi nakon svadbe. Brak ne popravlja komunikaciju, ne donosi više bliskosti, niti vraća izgubljenu strast. On samo pojačava ono što već postoji – dobro ili loše.
-
Kako prepoznati da nije samo faza
Žene često pronalaze opravdanja za partnerovo ponašanje: “umoran je”, “pod stresom je”, “ima problem na poslu”. Nadaju se da će se situacija popraviti. Mjeseci prolaze, a odnos stagnira. On ne pokazuje želju da se trudi, ne postavlja pitanja, ne traži rješenja. To više nije faza – to je postao način funkcionisanja.
Labkovski jasno kaže: ako muškarac ne želi da razgovara, da ide kod psihologa, da se potrudi oko odnosa – to znači da mu nije stalo. Nema opravdanja koje može da objasni konstantnu emocionalnu i seksualnu distancu, ako nema volje da se nešto promijeni.
-
Profesionalna pomoć – da ili ne?
Kada žena primijeti da se nešto ozbiljno promijenilo, prvi korak je razgovor. Ako to ne donosi rezultate, predlog da se oboje obrate stručnjaku (seksologu, psihoterapeutu) može biti rješenje. Međutim, ako partner to odbija, ignoriše ili ismijava, tada ostaje samo jedno pitanje – vrijedi li ostajati s nekim ko odbija svaku vrstu pomoći?
Labkovski savjetuje da žena ne pristaje na život u emotivnoj pustinji. Ako partner nema ni minimum volje da se bori za brak, onda se treba zapitati šta tačno pokušavate spasiti – brak kao instituciju, ili muškarca koji je već izašao iz odnosa?
-
Zašto žene traže krivicu u sebi?
Kad muškarac izgubi interesovanje, žene često počnu da analiziraju svaku svoju riječ, gest, postupak. Pitanja se nižu: “Jesam li se zapustila?”, “Jesam li ga ranije odbijala?”, “Jesam li dosadna?” Umjesto da sagledaju objektivno situaciju, traže razlog u sebi.
Labkovski je vrlo jasan – ako muškarac ne pokazuje interesovanje, ne znači da ste vi problem. Veza je zajednički prostor. Ako se samo jedna strana trudi, daje, pokušava, dok druga šuti i povlači se, onda odgovornost nije obostrana. Ne možete natjerati nekoga da vas želi. Ne možete se mijenjati u nedogled, dok druga strana ne pomjera ni prst.
-
Ne pristaj na minimum
Mnoge žene godinama ostaju u odnosima u kojima nema ni ljubavi, ni seksa, ni bliskosti – samo zato što im je teško da priznaju da je gotovo. Zadovoljavaju se mrvicama pažnje, ubjeđujući sebe da je to “normalno”, da “svi brakovi dođu do toga”. Međutim, to nije istina. Ljubav se ne mjeri tišinom i izbjegavanjem. Ljubav nije odsustvo konflikta, već prisustvo povezanosti.
