Milorad Dodik jasno je poručio da će se kandidirat za predsjednika Republike Srpske. Njegova izjava dolazi u političkom trenutku kada sve više naglašava distanciranje Republike Srpske od institucija na nivou Bosne i Hercegovine. Osim najave kandidature, Dodik je iznio i konkretan politički plan – izbori u Republici Srpskoj trebaju biti provođeni po izbornom zakonu Republike Srpske, a ne onom koji važi na državnom nivou.
Ova izjava nosi dvostruku poruku. S jedne strane, to je najava njegove političke ambicije da se vrati na funkciju predsjednika entiteta. S druge strane, to je jasan signal da se institucionalno i zakonski želi dodatno odvojiti od centralnih struktura BiH.
Prema njegovim riječima, Republika Srpska više neće prihvatati autoritet Centralne izborne komisije BiH. Umjesto toga, tvrdi da će vlasti u RS organizirati izbore samostalno, prema vlastitom zakonu, koji je Narodna skupština Republike Srpske već usvojila u nacrtu.
Dodik otvoreno govori o potrebi da se, kako kaže, “zaustavi samovolja i nametanja iz Sarajeva”. U tom kontekstu, CIK BiH vidi kao politički instrument koji ne djeluje nepristrasno, već ispunjava naloge političkog Sarajeva i pojedinih međunarodnih aktera. Upravo zbog toga, tvrdi on, RS mora imati vlastiti izborni zakon i vlastiti sistem organizacije izbora.
Kroz svoje istupe, Dodik pokušava predstaviti ovaj potez kao čin zaštite političkog integriteta Republike Srpske. Kaže da RS ima pravo na vlastiti put, uključujući i uređenje izbornog sistema. Za njega, to nije separatizam, već legitimna težnja entiteta da upravlja sobom u skladu sa ustavnim nadležnostima.
Pored toga, Dodik je naglasio da je njegova odluka da se kandiduje za predsjednika RS politički logična. Kako kaže, želi preuzeti još aktivniju ulogu u upravljanju entitetom, posebno u vremenu kada se, prema njegovim riječima, vrši ogroman politički i pravni pritisak na RS. Smatra da iz te pozicije može najefikasnije štititi interese građana Republike Srpske.
Kritike na račun CIK-a i institucija BiH Dodik koristi kao centralni argument u svojoj kampanji. Oštro kritizira način na koji se vodi izborni proces u BiH, tvrdeći da se rezultati manipulišu i da izborni sistem nije transparentan. Dodaje da je postojeći zakon zastario i da je neophodno da svaki entitet preuzme odgovornost za svoje izbore.
Njegove poruke imaju i širi politički kontekst. Dodik se pozicionira kao glavni zaštitnik interesa Republike Srpske, što je narativ koji često koristi u predizbornim kampanjama. Pitanje izbornog zakona koristi kao dodatno sredstvo da ojača podršku među biračima koji žele veću samostalnost RS-a u odnosu na državni nivo.
U isto vrijeme, najava izbora po zakonima RS-a otvara mnoga pitanja – od tehničke izvedbe do pravne validnosti takvog procesa. No Dodik ne ostavlja prostor za dilemu – poručuje da se sve pripreme već odvijaju i da je RS spremna da sama organizuje izbore, bez uplitanja CIK-a BiH.
Osim političkih poruka, Dodik koristi i emotivni naboj. Poziva na jedinstvo naroda i odlučnost u borbi za, kako kaže, “svoju slobodu i svoj sistem”. Ističe da narod Republike Srpske ima pravo da bira svoju vlast na način koji on smatra poštenim i legitimnim.
Na kraju, Dodik ostaje dosljedan u stavu da su institucije RS jedini autoritet koji treba da upravlja političkim životom unutar entiteta. Poručuje da neće odustati, da neće priznati autoritet državnih institucija koje, kako tvrdi, djeluju mimo ustava, i da će nastaviti borbu za ono što smatra pravim putem za Republiku Srpsku.
Njegova poruka biračima je jasna – očekuje podršku ne samo kao kandidat za predsjednika, već i za kompletan politički kurs koji planira provesti. A taj kurs, po svemu sudeći, ide u smjeru dalje političke autonomije RS-a i smanjenja veza sa zajedničkim institucijama BiH.
Koliko će takav pristup naići na otpor iz Sarajeva, međunarodne zajednice i drugih političkih aktera, ostaje da se vidi. Ali jedno je sigurno – Dodik ulazi u novu političku fazu s jasno definisanim ciljevima i spremnošću da ih realizuje bez obzira na reakcije sa strane.
