Kada prođe određeno vrijeme skladištenja, krumpir počinje nicati i gubi svoj prvotni izgled i okus. Iako je prikladno čuvati krumpir izvan hladnjaka, postoji rizik od propadanja ili nicati ukoliko se ne čuva na odgovarajući način.
Klijanje krumpira je posljedica nepravilnog skladištenja. Izbočine na krumpiru upućuju na previsoku temperaturu skladištenja i druge neodgovarajuće uvjete. Klice nisu jedini problem; njihovo pojavljivanje praćeno je uvenućem kore i omekšalom teksturom, što krumpir čini nepodobnim za konzumaciju. Dok se svježi krumpir može jesti nakon uklanjanja klica, omekšali krumpiri postaju neprijatni za okus i signaliziraju da je počeo truliti te ih treba baciti.
Jedan od tajnih trikova za sprječavanje nicanja krumpira je čuvanje u platnenim vrećama, pri čemu se izbjegava oštećene dijelove. Dodavanje kestena i žira u vrećicu zajedno s krumpirom usporava rast klica i proces sušenja, čuvajući krumpir svježim. Također, tamni i hladni prostori, poput podruma, idealno su mjesto za skladištenje krumpira jer temperatura tamo ne prelazi 7 stupnjeva Celzijusa.
Što se tiče proklijalog krumpira, postoji rizik od konzumiranja prekomjernih količina glikoalkaloida, što može biti otrovno. Stoga se preporučuje izbjegavanje konzumacije takvog krumpira. Jabuke mogu poslužiti kao jednostavan način sprječavanja nicanja krumpira jer proizvode etilen koji održava krumpir svježim.
Također, važno je pravilno skladištiti krumpir kako bi ostao svjež. Topla, svijetla i vlažna mjesta pogoduju rastu klica, dok je idealna temperatura skladištenja oko 15°C u suhoj, tamnoj i hladnoj prostoriji. Papirnate ili prirodne vrećice omogućuju krumpiru slobodan pristup zraku, dok je važno izbjegavati skladištenje s lukom jer to može ubrzati proces klijanja. Dodatno, cikla postavljena na vrh krumpira može apsorbirati višak vlage, a grančica s iglicama može spriječiti nakupljanje vlage.
