Ljudi se često iznenade kada otvore teglicu meda i na njegovoj površini primijete bijelu pjenu. Prva pomisao često bude da se med pokvario ili da nešto s njim nije u redu. Međutim, ta pjena nije razlog za brigu. Naprotiv, ona je potpuno prirodna pojava i često ukazuje upravo na to da imate kvalitetan, sirov i neprerađen med u rukama.
Kako nastaje bijela pjena na medu
Bijela pjena se javlja najčešće kod domaćeg, sirovog meda koji nije prošao industrijsku obradu ni filtraciju. Tokom procesa točenja meda u teglice, u njega se unese određena količina zraka. Osim toga, prisutne su i mikroskopske čestice voska, peludi i propolisa koje se zajedno s mjehurićima zraka podižu na površinu.
Kada med nakon točenja odstoji neko vrijeme, upravo se na njegovoj gornjoj strani formira tanak sloj pjene. Taj sloj ne predstavlja ništa štetno. On je zapravo dokaz da je med ostao u svom prirodnom stanju i da nije dodatno obrađivan visokim temperaturama koje bi uklonile te korisne sastojke.
Pjena i kristalizacija meda
Osim tokom točenja, bijela pjena se često javlja i u fazi kristalizacije meda. To je proces u kojem med prelazi iz tekućeg u gušći, kristalizirani oblik. Kristalizacija je prirodan proces koji se događa kod gotovo svakog pravog meda, posebno kod onog koji nije termički obrađen.
Prilikom kristalizacije, čestice koje su bile ravnomjerno raspoređene u medu polako se skupljaju i izdižu ka vrhu. Rezultat toga je formiranje bijelog sloja na površini. To je zapravo mješavina prirodnih sastojaka meda, a ne znak kvarenja.
Zašto industrijski med nema pjenu
Ako ste navikli kupovati med u trgovinama, velika je vjerovatnoća da tamo nećete vidjeti bijelu pjenu. Razlog tome nije “bolji” med, već činjenica da je takav med najčešće prošao proces pasterizacije, filtracije i obrade na visokim temperaturama.
Takvi procesi uklanjaju mikročestice voska, peludi i propolisa, ali i značajan dio enzima i korisnih sastojaka koje med prirodno sadrži. Rezultat toga je vizualno “savršen” med – bistar, tečan, bez pjene – ali i nutritivno siromašniji.
Šta učiniti ako vam pjena smeta
Ako vam pjena vizualno smeta ili je jednostavno ne želite u tanjiru kada koristite med, lako je možete ukloniti kašikom. Međutim, time ne uklanjate ništa loše. Naprotiv, uklanjate dio sastojaka koji doprinose nutritivnoj vrijednosti meda.
Zbog toga mnogi pčelari namjerno ostavljaju pjenu, jer znaju da educirani kupci cijene prirodnost i prepoznaju znakove pravog, neprerađenog meda.
Fermentacija nije isto što i pjena
Neki ljudi brkaju bijelu pjenu s fermentacijom meda. Važno je znati da to nije ista stvar. Kada se med zaista pokvari, dolazi do fermentacije – što znači da med poprima neugodan miris, mijenja okus i počne se pjeniti na način koji nije sličan prirodnoj pjeni na površini.
Fermentirani med obično ima i mjehuriće u dubini mase, a ne samo na površini. Ako je vaš med i dalje mirisan, ukusan i ima samo tanak sloj pjene na vrhu – sve je u redu.
Bijela pjena kao pokazatelj kvalitete
Bijela pjena na medu može vam zapravo pomoći da prepoznate da imate prirodan proizvod bez hemijske obrade. To je signal da med nije prečišćen do te mjere da izgubi svoje prirodne karakteristike.
U pjeni se često nalaze tragovi peludi, propolisa i voska – a upravo ti sastojci imaju ljekovita svojstva i čine med korisnim za zdravlje. Enzimi i antioksidansi koje med prirodno sadrži ostaju očuvani samo u sirovom medu, pa samim tim i pjena postaje indirektan pokazatelj kvalitete.
Zaključak
Bijela pjena na medu ne znači da je proizvod loš, pokvaren ili neispravan. Upravo suprotno – ona je često dokaz da imate u rukama prirodan, domaći med koji nije izgubio svoja korisna svojstva. Umjesto da je gledate kao problem, shvatite je kao znak autentičnosti. Pjena ne umanjuje vrijednost meda – ona je dio onoga što ga čini posebnim.
