U oktobru 2017. godine, Ana Belen Pintado iz gradića Kampo de Kriptana, južno od Madrida, odlučila je srediti prostor u svojoj garaži, gdje su se nalazile kutije s njenim lutkama, odjećom iz djetinjstva i predmetima koji su pripadali njenim pokojnim roditeljima, Petri i Manuelu. Dok je pregledala stvari, pronašla je medicinsku dokumentaciju iz davno prošlih desetljeća, uključujući belešku lekara o njenoj majci.U toj belešci pisalo je da je njena majka Petra Tores, tada stara 31 godinu, bila u braku osam godina i željela je imati dijete, ali nije mogla zbog problema sa matericom i jajovodima, što je dovelo do steriliteta. Dijagnoza je postavljena 1967., šest godina prije nego što je Ana rođena.
Također je pronašla svoj izvod iz knjige rođenih, gdje je navedeno da je njena majka rodila djevojčicu u klinici Santa Cristina u Madridu 10. srpnja 1973. godine. Međutim, Ana je otkrila da je gornji dio izvoda iz knjige rođenih bio otrgnut, sugerirajući da je njezin rodni list možda bio lažiran.Odmah je posumnjala da je ukradeno dijete. Ana je odavno bila svjesna priča o “ukradenoj djeci” u Španjolskoj, a ti slučajevi događali su se tijekom režima Francisca Franca. No, čak i danas mnogo toga oko tih slučajeva ostaje obavijeno tajnom. Prema izjavama majki, časne sestre u bolnicama često su uzimale novorođenčad od majki, često siromašnih ili neudatih, i govorile im da su njihova djeca mrtvorođena. Djeca nisu bila mrtva već su bila tajno prodana imućnim katoličkim obiteljima koje nisu mogli imati vlastitu djecu. Točan broj ukradene djece nije poznat, ali procjene sugeriraju da ih je desetke tisuća.
Ana se sjetila čudne situacije koja se dogodila 2010. godine nakon smrti svog navodnog oca Manuela. Tada su pronađeni dokumenti koji su sugerirali da Ana nije bila njegovo biološko dijete. Međutim, prije nego što je Ana uspjela pregledati te dokumente, njena majka Petra ih je zgrabila i odbila razgovarati o njima. Petra je preminula četiri godine kasnije.
Nakon što je pronašla dokumente u garaži, Ana i njen suprug Hesus Ignasio Monreal su istraživali situaciju te su se obratili prijatelju obitelji koji je znao ženu Pilar Vilora Garsija, koja je izgubila svoje dijete u vremenu kad je Ana rođena. Ana i Pilar su usporedile podatke i shvatile da su majka i kći. Njih dvije su se srele nakon više od četiri desetljeća. Otkrili su da je Ana zapravo bila ukradeno dijete.
Ova priča naglašava skandaloznu praksu krađe novorođenčadi u Španjolskoj tijekom vremena Frankove diktature i kako su mnoge obitelji bile razdvojene zbog te prakse. Mnogi ljudi i dalje tragaju za svojim biološkim obiteljima i pokušavaju otkriti istinu o svojem podrijetlu.
