Ljudi često vjeruju da bi bili srećniji samo da su negdje drugdje ili da imaju nešto što im trenutno nedostaje. Ovaj fenomen nije nov – još je Sokrat postavljao pitanje da li smo nesrećni zbog okolnosti ili zbog načina na koji ih doživljavamo. Da li smo zaista uskraćeni za sreću ili jednostavno ne znamo da je prepoznamo?
Uspjeh bez sreće
Direktorka jedne marketinške agencije ima završena dva fakulteta i zarađuje toliko da svakog mjeseca može kupiti novi stan. Ona živi u luksuznoj rezidenciji, vozi najbolji automobil i tri puta godišnje putuje na najluksuznija odmarališta na svijetu.
Međutim, ona javno priznaje da je nesrećna. Nema muža, nema djecu, a onaj kojeg je čekala – oženio se prošle godine.
“Da sam samo malo gluplja, bila bih srećna. Ne bih razmišljala o sitnicama, udala bih se za prvog koji naiđe, rodila bih troje djece, jedno za drugim. Svaki dan bih samo razmišljala o tome kojem su zubići iznikli, i kada treba da ih presvučem i nahranim,” vajkala se ona.
Tako hoćeš da živiš? pitala je njena prijateljica.
“Da, kao svi ostali. Kao one porodice sa reklame što sjede za stolom dok im majka sprema palačinke. Želim da budem ta majka,” kazala je nesvjesna činjenice da ti ljudi sa reklame žele da žive kao ona.
Opsesija majčinstvom
S druge strane, postoji žena koja je željela samo jedno – da postane majka. Godinama je živjela sa svojom velikom ljubavi iz srednje škole. Imali su novac, pa su nakon pet godina bezuspješnog pokušavanja otišli na vantjelesnu oplodnju, koja se odužila na još pet godina.
Kada im ni tada nije pošlo za rukom, ljekari su joj predložili da pokuša sa drugim muškarcem, jer “možda nisu genetski odgovarali” ona i njen muž.
Ostavila je supruga i u očajničkoj želji da rodi dijete, pronašla drugog partnera, pa onda trećeg i tako unedogled. Napokon, nakon višegodišnjih pokušaja, uspjela je da rodi dijete. Ali dijete je imalo zdravstvene probleme.
U tišini spavaće sobe, svojoj majci je u povjerenju rekla da to uopšte nije ono što je htjela. Bila je nesrećna.
Paradoks sreće
Ali šta je sreća? Da li je ona ono što mislimo da nam nedostaje? Ili je sreća zapravo sposobnost da cijenimo ono što već imamo?
Mudri Sokrat je rekao:
“Obična logika kaže: ako si nesrećan – onda nemaš sreću. Ako nemaš sreću, onda je potraži.
Paradoksalna logika kaže: ako tražiš sreću, onda ćeš je izgubiti. Zato je najbolje samo sjediti i shvatiti da je sreća to što imaš.”
Da li znamo šta želimo?
Problem je što često ne znamo šta nas zaista čini srećnim. Mislimo da ćemo biti srećni kada postignemo određeni cilj, ali kada ga dostignemo, sreća nam opet izmiče. Ona žena koja ima sve materijalno, želi porodičnu idilu. Ona koja je sanjala majčinstvo, shvata da ni to nije garancija sreće.
Zaključak
Sreća nije cilj koji treba da dostignemo, već stanje svijesti koje treba da njegujemo. Ako stalno tragamo za nečim što nam nedostaje, možemo provesti cijeli život u potrazi, a da nikada ne osjetimo ispunjenost. Možda je ključ sreće u tome da prestanemo željeti živote drugih i počnemo cijeniti ono što već imamo.
