Što se tiče obrazovnog sistem u bivšoj Jugoslaviji bio je znatno drugačiji nego danas. Neki elementi tog sistema danas djeluju zastarjelo, dok drugi i dalje izazivaju nostalgiju, posebno kada je riječ o praktičnim vještinama koje su tada bile obavezne u školama. Djeca su se učila stvarima koje su direktno služile za svakodnevni život, a četiri stavke naročito se izdvajaju.
-
Domaćinstvo kao obavezni predmet
Jedna od najznačajnijih razlika u obrazovanju odnosila se na predmet domaćinstvo, koji je bio sastavni dio osnovnoškolskog obrazovanja. Na ovim časovima djeca su učila kako da kuvaju, postave sto, šiju, krpe odjeću, spremaju jednostavne kolače, pa čak i popravljaju sitnice po kući. Takođe su sticala znanja o održavanju domaćinstva, od čišćenja do organizacije kućnog budžeta.
U vrijeme kada tehnologija nije bila u svakodnevnoj upotrebi, ovakva znanja bila su ključna. Danas se sve više govori o tome kako djeci nedostaju praktične vještine. Umjesto da znaju zakopčati dugme ili pripremiti jednostavan obrok, mnogi se oslanjaju na aplikacije i gotove proizvode. Zbog toga sve više ljudi smatra da bi povratak domaćinstva u škole bio koristan za buduće generacije.
-
Jednolik stil oblačenja
U školama bivše Jugoslavije nije bilo toliko izražene razlike u načinu oblačenja među učenicima. Većina djece nosila je sličnu, jednostavnu odjeću. Modne marke i skupi komadi garderobe nisu bili u fokusu, a društvene razlike se nisu ogledale u onome što dijete nosi na sebi.
Danas je situacija znatno drugačija. Djeca već u osnovnoj školi nose skupe patike, brendirane jakne i odjeću koju reklamiraju popularni influenseri. Razlike u imovinskom statusu porodica postaju vidljive kroz izgled djece, što može uticati na samopouzdanje i odnose u razredu. Nekadašnji sistem je u tom smislu bio ravnopravniji i manje opterećen spoljnim utiscima.
-
Fizičko vaspitanje kao ozbiljan predmet
Fizičko vaspitanje u Jugoslaviji nije bilo samo “čas gdje se igra”, već jedan od važnijih školskih predmeta. Oprema za čas bila je propisana – djevojčice su nosile crne trikoe, a dječaci sportske šortseve i bijele majice. Časovi su obuhvatali razne aktivnosti: gimnastiku, trčanje, plivanje, fudbal, skakanje, penjanje… Učenici su često izlazili iz sale umorni, ali zadovoljni.
Danas se fizička aktivnost sve više zanemaruje, uprkos sve većem broju djece s problemom gojaznosti. Pojedine škole čak ukidaju časove fizičkog ili ih zamjenjuju teorijom. Nekadašnja praksa, gdje je fizičko bilo ozbiljno shvaćeno, možda je doprinosila zdravijem i aktivnijem stilu života kod djece.
-
Učitelj kao autoritet
Učitelj ili učiteljica su u tadašnjem školstvu bili centralne figure autoriteta. Učenici su ustajali kad bi ušli u učionicu, a poštovanje prema njima bilo je neupitno. Pravila su bila jasna – učitelj je u pravu i mora se slušati. Ako dijete nije poštovalo upute, slijedile su posljedice. Roditelji su uglavnom stajali uz školu i nisu rušili autoritet nastavnika pred djecom.
U mnogim školama postojala je praksa da učiteljica svaki dan u knjižicu upisuje zapažanja o ponašanju i radu učenika. Na taj način roditelji su bili informisani o svakodnevnim aktivnostima i učestvovali u obrazovanju svoje djece. Saradnja škole i roditelja bila je čvrsta i dosljedna.
Učitelji su takođe igrali ključnu ulogu u oblikovanju karaktera djece. Osim što su predavali gradivo, prenosili su i vrijednosti poput odgovornosti, poštovanja, tačnosti i rada. Mnogi se i danas sjećaju svojih učiteljica i učitelja s posebnim poštovanjem, jer su često bili prve autoritarne, ali pravedne figure izvan porodičnog doma.
U školama je postojao osjećaj reda, ali i zajedništva. Djeca su zajedno išla na radne akcije, sadila drveće, čistila dvorišta škole, organizovala priredbe. Saradnja i kolektivni duh bili su važan dio svakodnevnog školskog života. Škola nije bila samo mjesto za sticanje znanja, već i za učenje o društvu i međuljudskim odnosima.
Pored toga, školski sistemi su imali više naglaska na jednakosti. Bez obzira na porijeklo, svi učenici su imali iste udžbenike, istu priliku da učestvuju u vannastavnim aktivnostima, i manje su bili izloženi konkurenciji koja je danas sveprisutna već od prvih razreda.
