Spavao Mujo kod Hase i Fate ali pošto nije imao gdje, morao je spavati sa njima u krevetu.
Ujutro za doručkom, kad je Fata otišla na posao, kaže Mujo Hasi:
– Haso, ti si moj prijatelj, pa ti moram reći da me tvoja žena čitavu noć držala dole.
Na to će Haso:
– Ma nije Fata nego ja, što je sigurno – sigurno je!
NAJČITANIJE DANAS:
Jednom davno, živjela je žaba po imenu Franjo, poznata po svojoj radoznalosti i avanturističkom duhu. Jednog sunčanog dana, dok je Franjo šetao pored jezera, primijetio je kravicu kako sjedi na obali i plače.
“Sestro kravice, zašto plačeš?” upita Franjo sa suosjećanjem.
Kravica uzdahne i odgovori: “Oh, Franjo, nisam zadovoljna svojim životom. Moji prijatelji su svi na farmi i čine se sretnima, dok ja moram ovdje stajati i čuvati obalu jezera.”
Franjo se nasmiješi svojom velikom žabljom ušću i odgovori: “Ma, kravice, nisi ni svjesna koliko je sjajno biti slobodan kao ja! Ne možeš ni zamisliti što sve možeš raditi kad nemaš stalnu štalu i ogradu oko sebe.”
Kravica pogleda Franju s malom dozom sumnje. “Kao što?” upita znatiželjno.
“Pa, možeš skakutati po zelenilu kad god želiš, ne moraš brinuti o tome da li ćeš upasti u jezero jer ne znaš plivati, a možeš čak i upoznati nove prijatelje među životinjama u šumi,” objasni Franjo sa zanosom.
Kravica se zamisli nad Franjinim riječima i polako počne smijati. “Znaš što, Franjo, možda si u pravu. Trebam biti zahvalna što imam ovu slobodu i uživati u malim radostima života.”
Franjo i kravica proveli su ostatak dana zajedno, šetajući obalom jezera, dijeleći smiješne priče i uživajući u društvu jedno drugoga. Od tog dana, Franjo i kravica postali su nerazdvojni prijatelji. Franjo je često dolazio na obalu jezera kako bi slušao kravičine zgode i nezgode, pružajući joj podršku i smijeh koji je dijelio svojim jedinstvenim žabljim šarmom.
