Nebojša Vukanović, narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, oglasio se emotivnim i oštrim saopštenjem povodom tragičnih događaja koji su zadesili njegovu porodicu. Kako navodi, godinama se suočava s pritiscima, napadima, klevetama, sudskim procesima i kaznama, ali sve to mu, kaže, nije teško padalo. Štaviše, podnosio je sve s određenom dozom inata i snage, gotovo sa zadovoljstvom jer je znao zašto i protiv koga se bori. Međutim, granica je pređena kada su posljedice njegovog političkog angažmana počele da trpe nedužni – prije svega njegova porodica, koju je godinama pokušavao da sačuva od očiju javnosti.
„Mogu podnijeti sve – laži, uvrede, hajke, montirane procese, čak i fizičke napade. Sve to sam nosio bez straha i bez posrtanja. Ali ono što nikada neću oprostiti je što su moju porodicu, posebno moju majku, izložili nepravdi, stresu i ogromnoj patnji“, napisao je Vukanović.
Posebno emotivno govori o svojoj majci Nevenki, koju opisuje kao stub porodice i osobu koja se cijelog života žrtvovala za svoju djecu. Prisjetio se topline doma, jednostavnih ali dragocjenih trenutaka iz djetinjstva, kada su zajedno prolazili kroz teške dane.
„Možda zvuči kao sitnica, ali to su slike koje mi se urežu za cijeli život – kako s majkom berem pelin u brdima da bismo skupili novac za knjige, kako mi svaki dan donosi sendviče dok sam odgovarao u školi, kako se svi zajedno borimo da preživimo, da sačuvamo obraz i dostojanstvo. Na kraju, kad smo napokon mogli živjeti mirno i dostojanstveno, oni su nam to oteli. Oni – ti isti što vode ovaj sistem nasilja i zla“, naveo je.
Naglašava da je njegova majka Nevenka, zajedno sa pokojnim ocem, cijeli život radila, žrtvovala se i nije tražila ništa zauzvrat. U trenutku kada je, kako kaže, napokon trebalo da uživa u plodovima svog rada i mira, život joj je prekinut.
„Neve nije dočekala zasluženi spokoj. Poslije decenija borbe i žrtvovanja, mogla je da se odmori, da uživa u svakodnevnim sitnicama koje ranije nije imala vremena da osjeti. Ali dušmani joj nisu dali“, napisao je Vukanović, ne skrivajući bol i tugu.
U svom obraćanju jasno je poručio da neće stati. Najavio je kratko povlačenje iz javnosti, barem do Vaskrsa, kako bi se sabrao, bio uz porodicu i pronašao dodatnu snagu za dalje. Ali, kako kaže, neće stati jer sada ima još jači razlog – pravdu za svoju porodicu.
„Tuga i bijes koje osjećam biće moje gorivo. Ako sam ranije imao motiv, sada ga imam dvostruko više. Neću stati, jer nepravda koja nas je zadesila ne smije proći nekažnjeno. Pravda i sloboda biće jedina osveta“, poručio je.
Vukanović je posebno ukazao na nerešene napade na njegovu porodičnu kuću i vozilo koje je zapaljeno. Smatra da odgovornost snose oni na samom vrhu vlasti, koji godinama vode hajku protiv njega.
„Dok se ne otkrije ko je naredio napad, ko je gasio javne kamere da bi prikrio tragove, za mene su odgovorni oni koji drže vlast. Oni koji su godinama kreirali atmosferu straha i nesigurnosti, koji siju mržnju i štite mafiju. Neka ih stigne ruka pravde“, naglasio je.
Na kraju, i pored lične tragedije i gubitka koji ga je zadesio, Vukanović ostaje dosljedan svojoj misiji. Kaže da ga borba tek čeka, i da ne postoji sila koja će ga natjerati da odustane.
„Ne mogu vratiti svoju majku, ne mogu izbrisati bol koji osjećamo, ali mogu i hoću učiniti sve da nijedna druga majka ne prođe kroz ovo što je prošla moja. To je moja zakletva i moj dug“, zaključio je.
Ovim saopštenjem, Vukanović nije samo izrazio lični bol, već i jasno pokazao da njegova politička borba nije motivisana ličnim interesima, već dubokim osjećajem odgovornosti prema pravdi, porodici i narodu.
