Gospođa Nena je posvetila čak četrdeset godina svog života radu, uvjerena da će odgovornim naporom uživati u zasluženoj nagradi u mirovini. Međutim, suočena je s gorčinom kada je riječ o visini mirovina u Hrvatskoj. Iako njen primjerak od 800 eura spada među bolje mirovine prema hrvatskim standardima, ta suma je daleko od toga da joj omogući ostvarenje snova o putovanjima ili ljetovanjima na obali Jadrana.
Radila je u obrazovanju s djecom s teškoćama u razvoju i uvijek je davala svoj maksimum. No, unatoč svim naporima i skromnom načinu života, nije uspjela stvoriti značajniju financijsku rezervu za mirovinu. Njenih 800 eura, iako iznad prosjeka, jedva pokriva osnovne troškove, a ti su troškovi u stalnom porastu.
Inflacija je zahvatila sve, a mnogi umirovljenici se suočavaju s dodatnim izdacima za održavanje domova ili stanova. Situacija je posebno teška za one s minimalnim primanjima koji ne mogu priuštiti ni osnovne potrebe iznad plaćanja računa i hrane. Ideja o ljetovanju ili plaćanju medicinskih troškova postaje neostvariv luksuz za većinu umirovljenika.
Gospođa Nena smatra da je jednak izračun mirovina za sve umirovljenike nepravedan, uzimajući u obzir različite radne staze i doprinose. Podržava gledište visokoobrazovanih umirovljenika koji zagovaraju da bi socijalni status umirovljenika trebao biti riješen kroz socijalnu politiku. Također, vjeruje da bi mirovine trebale biti dostatne za pristojan i dostojanstven život za sve one koji su cijeli radni vijek uplaćivali doprinose.
