Puževi se često doživljavaju kao štetočine, ali ne treba zaboraviti da imaju i korisnu stranu. U određenim uslovima, mogu pomoći u borbi protiv manjih štetnika jer jedu njihove ostatke i pomažu u razgradnji organske materije. Ipak, kada se prekomjerno razmnože, posebno puževi bez kućice, postaju ozbiljan problem za svaki vrt.

  • Sve više ljudi se okreće vrtlarstvu

Uzgoj vlastitog voća i povrća postao je sve popularniji. Ljudi žele jesti zdravije, znati porijeklo hrane i smanjiti troškove. Ali, vrtlarstvo nije samo sjeme i zemlja – ono uključuje stalnu borbu protiv štetnika. Jedni od najupornijih su upravo puževi bez kućice. Njihova pojava je najizraženija u vlažnim i noćnim uslovima, kada izlaze iz svojih skrovišta i hrane se mladim biljkama.

  • Štete koje puževi prouzrokuju

Puževi mogu u kratkom vremenu nanijeti ogromne štete. Grickaju mlade klice, lišće i plodove, ostavljajući za sobom sluzavi trag. Taj trag nije samo estetski problem – on može poslužiti i kao transportni put za štetne mikroorganizme, uključujući gljivice i bakterije. U jednom danu puž može pojesti i do polovine svoje tjelesne težine, što jasno pokazuje koliku štetu mogu izazvati ako ih se ne kontroliše.

  • Ručno sakupljanje – jednostavna, ali učinkovita metoda

Jedna od najstarijih i najpristupačnijih metoda kontrole puževa je ručno sakupljanje. Iako zahtijeva vrijeme i upornost, posebno je korisna na manjim površinama. Najbolje vrijeme za ovu aktivnost je kasno naveče ili rano ujutro, kada su puževi najaktivniji. Sakupljene jedinke se mogu ukloniti iz vrta ili premjestiti daleko od biljaka.

  • Prirodne zamke i barijere

Postoji niz kreativnih metoda za borbu protiv puževa. Jedna od njih je korištenje polovica grejpa – miris ih privlači, pa se lako mogu prikupiti. Efikasna je i postavka pivskih zamki. Puževi privučeni mirisom piva upadaju u posudu i više ne mogu izaći. Alternativno, može se koristiti fermentisana hrana, suva hrana za kućne ljubimce ili kvasac.

Barijere poput piljevine, pepela, slame, ljuski jajeta i sličnih materijala fizički onemogućavaju puževima kretanje. Ovi materijali im oštećuju sluznicu, izazivaju dehidraciju i često rezultiraju smrću. Ipak, valja imati na umu da u vlažnim uslovima (npr. nakon kiše) ovakve prepreke mogu izgubiti djelotvornost i moraju se redovno obnavljati.

  • Tehnike zaštite biljaka

Postavljanje bakrene žice oko biljaka ili gredica je vrlo efikasno jer puževi ne podnose kontakt s bakrom. Takođe, određene biljke prirodno odbijaju puževe. Primjeri su kadulja, nasturcijum i stolisnik. Osim što štite vrt, ove biljke imaju i dekorativnu funkciju.

Još jedna važna mjera je sadnja zdravih, razvijenih sadnica uz adekvatnu ishranu biljaka. Brže rastuće i jače biljke su otpornije na oštećenja, pa je dobra priprema tla i odgovarajuća gnojidba ključna u prevenciji šteta.

  • Komercijalna sredstva i integrisana zaštita

Na tržištu postoji niz proizvoda koji pomažu u kontroli puževa – od sredstava koja im otežavaju kretanje, do onih koji ih odbijaju mirisom ili ih uništavaju. Međutim, najbolji rezultati postižu se kombinacijom više metoda. Ručno sakupljanje, prirodne zamke, biljne barijere i komercijalna sredstva daju daleko bolje rezultate kada se koriste zajedno nego pojedinačno.

  • Održavanje vrta i dodatne mjere

Pokosen teren oko vrta otežava puževima dolazak jer im smanjuje skrovišta. Takođe, niske temperature mogu se iskoristiti za “izvlačenje” puževa iz zaklona. Redovno praćenje stanja u vrtu i prilagođavanje metoda borbe, zavisno o sezoni i vremenskim uslovima, igra ključnu ulogu u smanjenju njihove brojnosti.

Preporučujemo