Na ploči koju trenutno ima Obrad Stefanović stoji natpis “Oteti, prevareni, izdani i ostavljeni.” Stefanović, tijekom svoje ugledne karijere, bio je cijenjeni direktor s obiljem bogatstva i moći. Međutim, sada se suočava s kasnijim godinama i sumornom izjavom koja se sastoji od samo četiri riječi.
“Mnogo sam radio i zaradio pristojno bogatstvo koje sam uložio u nekretnine. Tijekom devedesetih izgradio sam luksuzne apartmane i kuće na Zlatiboru, vrijedne milijun eura. Nažalost, nakon razvoda, sve je to izgubljeno u pravnim sporovima koji su obilježili moj život od tada. Najveća pogreška koju sam napravio bila je prenošenje vlasništva nad svojom imovinom na svoju djecu prije smrti, ostavljajući me bez ičega. Moj savjet drugima je da uče na mojim greškama i izbjegavaju kontrolirati raspodjelu svoje imovine dok ste još živi. Umjesto toga, dopustite svojim korisnicima da sami donesu odluke nakon vaše smrti”, izjavio je RINA Obrareg u intervjuu za agenciju.
Nakon niza izazovnih događaja prije desetak godina, odlučio se povući iz javnog života i skrasiti u maloj vikendici u selu Bioska. Ovaj potez donio je zbog svojih okolnosti i ograničenih opcija. Sada živi od mjesečne mirovine u iznosu od 17.000 dinara (što iznosi 144,96 eura). Stefanović osjeća da je prošao kroz turbulentan život i želi se pomiriti s greškama koje je napravio. Nažalost, njegove mogućnosti za ispravljanje tih pogrešaka su ograničene, pa se odlučio izraziti riječima koje opisuju njegovo životno iskustvo na svom spomeniku.
Nakon pažljive introspekcije, Stefanović je došao do spoznaje da je prošao kroz niz nesreća i nepravdi. Osjeća se kao da su ga izdali, prevarili i opljačkali, a na kraju su ga napustili bez ikakvog saosjećanja. Osjećaj napuštenosti posebno teško mu pada, budući da nema nikoga tko bi ga brinuo ili provjeravao kako mu je. Ova situacija, gdje se osjeća odbačenim i napuštenim, duboko ga pogađa.Njegova priča podsjeća nas da ništa u životu nije trajno, pa čak ni ogromno bogatstvo. Natpis na njegovom grobu služi kao snažan podsjetnik na prolaznost svih stvari i potrebu da cijenimo ono što imamo dok to imamo.
