Na vanrednoj konferenciju za medije koju je održala Željka Cvijanović uputila je oštre optužbe na račun svojih kolega iz Predsjedništva, Denisa Bećirovića i Željka Komšića, te ambasadora BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatka Lagumdžije. Cvijanović ih je direktno prozvala za, kako je navela, “smrt” i “sahranu” vanjske politike Bosne i Hercegovine, ističući da su upravo oni odgovorni za trenutno stanje u zemlji kada je riječ o međunarodnoj prezentaciji i zastupanju državnih interesa.
Prema njenim riječima, vanjska politika BiH je sistematski devastirana djelovanjem bošnjačkih političkih kadrova koji, kako tvrdi, uzurpiraju ovlasti i nameću unilateralne poteze bez dogovora sa svim konstitutivnim narodima. Cvijanović smatra da je takvo ponašanje neodrživo te da ugrožava ionako krhki balans u političkom sistemu BiH. Posebno je istakla da su Bećirović, Komšić i Lagumdžija svojim djelovanjem preuzeli ulogu definisanja vanjske politike bez uvažavanja stavova Republike Srpske, čime, prema njenim riječima, grubo krše Ustav BiH.
U svom izlaganju koristila je žestoku retoriku, iznoseći tezu da “teška bolest stanuje u Sarajevu”, aludirajući na ono što vidi kao centralizovanu i politički manipulativnu strukturu koja sve više zanemaruje interese srpskog naroda. Osim toga, iznijela je niz tvrdnji koje su dodatno pojačale političke tenzije, uključujući i tvrdnje o navodnoj povezanosti Sarajeva s prikrivanjem terorista u prošlosti.
Nije izostala ni kritika visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta. Cvijanović ga je optužila da je višestruko prekršio Ustav BiH i urušio principe demokratskog odlučivanja. Navela je da je Schmidt samovoljno produžio mandate stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH, što vidi kao grubu uzurpaciju nadležnosti i još jedan primjer jednostranog djelovanja međunarodnih struktura bez legitimiteta.
Još jedan od centralnih momenata njenog obraćanja bila je optužba da pojedini članovi Predsjedništva pokušavaju zloupotrijebiti EUFOR i međunarodne vojne misije za političke obračune, uključujući, kako tvrdi, pozive na hapšenje najviših zvaničnika Republike Srpske, među kojima je i predsjednik entiteta Milorad Dodik. Takvo ponašanje opisala je kao direktnu prijetnju stabilnosti i sigurnosti Republike Srpske.
U političkom kontekstu, tenzije se dodatno pogoršavaju i zbog neslaganja unutar samog Predsjedništva. Cvijanović je već ranije optuživala svoje kolege za blokiranje procesa i sabotiranje rada institucije, dok s druge strane dolaze optužbe na njen račun da ne ispunjava svoje dužnosti, otkazuje sjednice bez valjanog razloga i ignoriše zakonom propisane obaveze.
Sukobi se nastavljaju i oko ključnih političkih pitanja, kao što su budžet za narednu godinu, strategije vanjske politike i unutrašnje reforme. Bećirović i Komšić javno su istupili protiv mogućnosti pomilovanja za visoke političke dužnosnike koji su osuđeni zbog zloupotrebe položaja, ističući da pravna država ne smije podleći političkim pritiscima. Time se dodatno otvorio još jedan front u međusobnim optužbama, s Cvijanović tvrdeći da se pravosuđe koristi selektivno, a iz Sarajeva poručuju da niko ne smije biti iznad zakona.
Retorika između članova Predsjedništva sve više prelazi u otvorene uvrede. Cvijanović je u javnim nastupima uporedila Bećirovića i ministra vanjskih poslova s likovima iz humorističnih serija, navodeći da njihovo ponašanje ne priliči ozbiljnim državnicima. S druge strane, Bećirović je uzvratio tvrdnjom da je Cvijanović izgubila osjećaj odgovornosti i da Predsjedništvo tretira kao sporednu instituciju, dok istovremeno redovno prima platu koju ne opravdava konkretnim radom.
Ova razmjena optužbi samo je još jedan simptom dublje političke krize koja godinama opterećuje BiH. Umjesto konstruktivnog dijaloga i usmjerenosti ka rješenjima, politički lideri sve češće pribjegavaju populističkoj retorici i međusobnom optuživanju. U tom ambijentu, institucije ostaju blokirane, reformski procesi zakočeni, a građani BiH taoci političkih nadmudrivanja koja nemaju konkretne koristi za svakodnevni život.
