U centru ozbiljnih optužbi našli su se Mustafa i Zehra Alajmović iz Visokog koje je protiv njih podiglo Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona. Kantonalni sud u Zenici nedavno je potvrdio optužnicu koja ih tereti za niz teških krivičnih djela, uključujući prevaru, pranje novca i utaju poreza. Javnost je reagovala s nevjericom, jer je riječ o osobama koje su godinama prikupljale donacije pod izgovorom teške bolesti i hitne potrebe za liječenjem. Slučaj je izazvao široku pažnju upravo zbog načina na koji su zloupotrijebili emocije i povjerenje građana.
-
Prikazivanje bolesti i apel za pomoć
Prema navodima iz optužnice, Mustafa i Zehra su javno tvrdili da Zehra boluje od teške bolesti i da joj je hitno potrebno liječenje u inostranstvu. Ova priča je izazvala val saosjećanja u cijeloj zemlji, a kampanje za prikupljanje pomoći ubrzo su se proširile i na dijasporu. Građani su donirali novac u dobroj vjeri, uvjereni da time spašavaju nečiji život. Humanitarne akcije organizovane su na društvenim mrežama, u medijima, pa čak i putem uličnih prikupljanja.
Tokom tih kampanja prikupljeno je gotovo 950.000 konvertibilnih maraka. Građani su donirali iz srca, vjerujući da novac ide u prave ruke i da će biti utrošen za medicinske tretmane, putovanja i bolničke troškove. Međutim, optužnica tvrdi da je stvarnost bila potpuno drugačija.
-
Donacije preusmjerene za privatne potrebe
Tužilaštvo navodi da su gotovo sva prikupljena sredstva potrošena na privatne troškove. Od ukupne sume, tek nešto više od 6.300 KM zaista je utrošeno za liječenje Zehre Alajmović, i to u Republici Hrvatskoj. Ostatak novca, više od 940.000 KM, koristili su za podizanje gotovine, svakodnevne izdatke, kupovinu tehničke opreme, odjeće, obuće, goriva i drugih ličnih potreba.
Jedan od posebno šokantnih detalja jeste da je dio donacija korišten čak i za plaćanje sadržaja u vezi s online videoigrama. Novac namijenjen za borbu protiv bolesti trošen je na stvari koje nemaju nikakvu vezu sa zdravljem, niti s humanitarnim ciljevima. Prema tužilaštvu, sve to ukazuje na jasno planiran način zloupotrebe prikupljenih sredstava.
-
Svjesno obmanjivanje javnosti
Optuženi, prema tvrdnjama tužilaštva, nisu slučajno upali u ovu situaciju niti su sredstva nenamjerno zloupotrijebili. Naprotiv, sve su radili svjesno, prikrivajući stvarnu svrhu trošenja novca. Trudili su se da sakriju tragove i izbjegnu odgovornost, koristeći razne kanale za podizanje i trošenje novca bez ostavljanja transparentnog finansijskog traga.
Također se navodi da su selektivno komunicirali s javnošću, izbjegavali odgovore na pitanja donatora i nicali s emotivnim objavama koje su služile da se empatija neprestano održava. Ovaj obrazac ponašanja nije bio jednokratan – trajao je godinama i uključivao različite metode prikupljanja sredstava i njihovu sistemsku zloupotrebu.
-
Dugoročna i organizovana zloupotreba
Dokumentacija koju je prikupilo Tužilaštvo ZDK pokazuje da se ne radi o spontanom prestupu, već o dugoročno organizovanom načinu djelovanja. Kroz godine, par je pažljivo gradio narativ o bolesti, prezentirao lažne potrebe i usmjeravao sažaljenje javnosti u pravcu koji im je donosio direktnu finansijsku korist.
Sve upućuje na to da je riječ o kontinuitetu, a ne izolovanom incidentu. Tokom istrage, analizirane su brojne transakcije, bankovni računi i izvještaji koji jasno ukazuju da su optuženi vodili dvostruki život – javno se predstavljali kao žrtve, a privatno uživali u beneficijama stečenim lažima.
-
Erozija povjerenja u humanitarni sektor
Šteta koja je nanesena ovim slučajem prelazi granice jedne optužnice. Povjerenje građana u humanitarne kampanje ozbiljno je uzdrmano. Ljudi koji su pomagali iz suosjećanja sada se osjećaju prevarenima, a buduće kampanje mogle bi naići na sumnjičavost i otpor, čak i kada su potpuno legitimne.
Organizacije koje se godinama bave prikupljanjem pomoći već osjećaju posljedice, jer je javnost opreznija i traži dodatne garancije transparentnosti. Ovakvi slučajevi pogađaju ne samo donatore, nego i stvarne pacijente kojima pomoć zaista treba.
