Seka, žena iz sela blizu Srebrenice u Bosni i Hercegovini, nosi sa sobom tešku, ali inspirativnu priču. Njeno životno putovanje obilježeno je borbom, čežnjom i društvenim pritiscima, dok se suočavala s bolnim saznanjem da nikada neće postati majka. Kroz njezinu priču, možemo razumjeti duboke emocionalne izazove i težinu društvenih očekivanja, posebno u ruralnim zajednicama.
Život u sjeni bratove sreće
Seka živi sa svojim bratom, koji je otac šestero djece. Njegova obitelj donosi veselje i pokreće svakodnevni život, no za Seke je to podsjetnik na prazninu u njezinom vlastitom životu. Ona često razmišlja o tome kako bi njezin svijet bio manje iscrpljujući da je imala barem jedno dijete. Ta želja za majčinstvom utkana je u svaki dio njezinog bića, a bol zbog nemogućnosti da zatrudni pratila ju je kroz tri braka, od kojih su dva završila zbog društvenih i obiteljskih očekivanja.
Težak rad na selu
Unatoč osobnim gubicima, Seka svakodnevno pokazuje iznimnu snagu. Svoje dane provodi brinući se o stoci, obrađujući zemlju i obavljajući teške zadatke koje život na selu zahtijeva. U dobi od 70 godina, njezina predanost radu i dalje je inspirativna.
Seka ne mari za luksuz ili posjedovanje imovine; njen život je jednostavan, ali ispunjen osjećajem odgovornosti. Iako živi u bratovoj kući i ima sobu koja joj je dodijeljena, ne osjeća tjeskobu zbog svoje situacije. Njeno zadovoljstvo pronalazi u malim stvarima, poput branja gljiva, šljiva i kopriva ljeti. Ovi mali koraci osiguravaju joj dovoljnu količinu hrane, ali također donose i osjećaj postignuća.
Društveni pritisci i raskidi brakova
Sekin prvi brak trajao je tri godine, tijekom kojih je živjela u Bijeljini sa suprugom. Međutim, u ruralnoj sredini tog doba, društvo nije gledalo blagonaklono na brakove bez djece. Seka se našla pod pritiskom susjeda koji su je prozivali zbog neplodnosti. Na kraju, njezin suprug ju je napustio, a zajednica ju je odbacila, smatrajući je “neproduktivnom”.
Drugi brak donio je još više boli. Nakon što je započela zajednički život s novim suprugom u selu blizu Zvornika, on je ubrzo morao otići na služenje vojnog roka. Seka ga je strpljivo čekala, no kada se napokon vratio, iznenada ju je napustio i preselio se kod druge obitelji u susjedstvu. Njihov brak trajao je svega devet dana, ostavljajući Seki još jedno razočaranje.
Treći brak bio je sretniji, iako kratak. Seka je konačno pronašla ljubav i mir, ali njihovu zajedničku sreću prekinula je suprugova prerana smrt. Ona otvoreno priznaje da joj je taj gubitak bio iznimno bolan, no ipak vjeruje da joj je najveća bol u životu bila nemogućnost da postane majka.
Sekin pogled na život
Iako je život nije mazio, Seka odbija dopustiti da je okolnosti slome. Kritična je prema ljudima iz svoje zajednice koji se žale na siromaštvo, ali nisu voljni raditi. Vjeruje da je ključ za zadovoljstvo u radu i preuzimanju inicijative, a ne u žaljenju. Njezina snaga i odlučnost vidljivi su u njezinom stavu prema životu – iako je proživjela mnoge gubitke, ona ne dopušta da je savlada očaj.
Društveni kontekst i stigma neplodnosti
Sekina priča baca svjetlo na težak položaj žena u ruralnim sredinama, posebno onih koje se suočavaju s neplodnošću. U konzervativnim zajednicama poput one u kojoj je živjela, brak je često bio procjenjivan prema sposobnosti žene da rodi djecu. To je stvaralo pritisak i stigmu za žene poput Seke, čija je vrijednost bila nepošteno mjerena njihovom reproduktivnom sposobnošću.
Zaključak
Sekina priča nije samo priča o osobnim gubicima i borbi, već i o snazi ljudskog duha. Unatoč svim životnim teškoćama, ona nastavlja raditi, brinuti se za obitelj i pronalaziti radost u malim stvarima. Njezino iskustvo pokazuje koliko je važno prepoznati teret društvenih pritisaka i podržati žene koje se suočavaju s izazovima poput neplodnosti.
Seka nas podsjeća na vrijednost upornosti i jednostavnih zadovoljstava te nam pruža uvid u život ispunjen borbom, ali i dostojanstvom. Njezina priča poziva na empatiju i razumijevanje prema svima koji se nose s vlastitim životnim teretima.
