Dugo se smatra da je tjelesna temperatura od 37 stepeni °C znak normalnog zdravstvenog stanja, dok sve iznad tog broja ukazuje na bolest ili groznicu. Ovaj standard, koji je opstajao više od 150 godina, često se koristi u svakodnevnom životu i medicinskoj praksi. Međutim, savremena istraživanja otkrivaju nove uvide koji sugerišu da bi trebalo preispitati ovu granicu i redefinisati pojam „normalne“ tjelesne temperature.
Istorija Standarda od 37 Stepeni °C
Standardna tjelesna temperatura od 37 stepeni °C prvi put je uvedena sredinom 19. vijeka zahvaljujući njemačkom ljekaru dr. Karlu Vunderlihu. Njegovo istraživanje, koje je uključivalo milion mjerenja temperature kod 25.000 ljudi, postavilo je temelje za medicinsku praksu. On je zaključio da se temperatura kod zdravih ljudi kreće u rasponu od 36,22 do 37,5 stepeni °C, dok je prosječna vrijednost bila upravo 37 stepeni °C. Osim toga, Vunderlih je utvrdio da tjelesna temperatura od 38 stepeni °C predstavlja granicu za groznicu.
Iako je njegovo istraživanje bilo revolucionarno za svoje vrijeme, treba napomenuti da su metode mjerenja koje je koristio bile ograničene tehnologijom tog doba. Termometri koji su se tada koristili nisu imali preciznost kakvu danas omogućavaju digitalni uređaji. Uprkos tome, ovaj standard ostao je nepromijenjen više od jednog i po vijeka.
Nova Istraživanja i Njihova Otkrivenja
Posljednjih decenija, savremena istraživanja dovela su u pitanje Vunderlihov standard. Jedna opsežna studija, sprovedena na podacima od preko 126.000 osoba između 2008. i 2017. godine, otkrila je da je prosječna tjelesna temperatura kod odraslih 36,6 stepeni °C. Ovaj rezultat značajno odstupa od standarda postavljenog prije 150 godina.
Naučnici su u ovoj studiji koristili savremene metode i pažljivo analizirali rezultate, pri čemu su uzimali u obzir faktore poput starosti, pola, težine i doba dana. Istraživanje je pokazalo da prosječna tjelesna temperatura može varirati, ne samo između različitih osoba već i kod iste osobe tokom dana.
Faktori Koji Utječu na Mjerenje Tjelesne Temperature
Mjerenje tjelesne temperature može biti pod uticajem brojnih faktora. Neki od najvažnijih uključuju:
Metoda mjerenja: Dr. Vunderlih je koristio termometre ispod pazuha, dok se danas koriste digitalni termometri koji mjere temperaturu na čelu, u ustima, rektumu ili ušima.
Lokacija mjerenja: Temperatura mjerena rektalno često je viša od one mjerene ispod pazuha ili na čelu.
Doba dana: Tjelesna temperatura prirodno varira tokom dana, s najnižim vrijednostima ujutro i najvišim kasno popodne.
Okolinski uslovi: Hladno ili toplo okruženje može uticati na rezultate mjerenja.
Konzumacija hrane i pića: Nedavna konzumacija toplih ili hladnih napitaka može privremeno promijeniti očitavanje.
Kalibracija uređaja: Neispravni ili nekalibrirani termometri mogu dati netačne rezultate.
Da li Postajemo „Hladniji“?
Jedan od zanimljivih zaključaka novijih istraživanja je da su ljudi možda postali „hladniji“ tokom posljednjih 150 godina. Razni faktori mogli bi objasniti ovu promjenu. Napredak u medicini i zdravstvu doveo je do smanjenja učestalosti niskostepenih upala u tijelu, što može rezultirati nižom prosječnom tjelesnom temperaturom. Na primjer, razvoj antibiotika, nesteroidnih antiinflamatornih lijekova, kao i bolja stomatološka i opšta zdravstvena njega, mogli su značajno doprinijeti ovom trendu.
Osim toga, moderni način života, koji uključuje kontrolisane unutrašnje temperature u domovima i radnim prostorima, smanjio je potrebu tijela da se prilagođava ekstremnim uslovima okoline.
Vrijeme je za Novi Standard
Na osnovu savremenih saznanja, jasno je da je standard od 37 stepeni °C zastario. Medicinska praksa bi trebala uzeti u obzir nove podatke prilikom procjene zdravstvenog stanja pacijenata. Dok je temperatura od 37 stepeni °C i dalje unutar normalnog raspona, prosječna tjelesna temperatura danas je niža, što sugeriše da bi praksa mjerenja i interpretacije temperature trebalo da se ažurira.
Kako Pravilno Mjeriti Tjelesnu Temperaturu?
Za tačno mjerenje tjelesne temperature važno je koristiti kvalitetne i pravilno kalibrirane termometre. Takođe, preporučuje se pridržavanje uputstava proizvođača i uzimanje u obzir faktora poput metode i lokacije mjerenja. Na ovaj način, očitavanje će biti pouzdano i korisno za procjenu zdravstvenog stanja.
Zaključak
Vrijeme je da se oprostimo od starog standarda i prilagodimo novim saznanjima. Prosječna tjelesna temperatura danas je niža nego prije 150 godina, što odražava promjene u načinu života, napretku medicine i općem zdravlju. Ove promjene zahtijevaju reviziju dosadašnjih normi kako bi dijagnostika i liječenje bili što precizniji i efikasniji.
