Dragan Bjelogrlić, u svom emotivnom govoru na komemoraciji Žarku Lauševiću, podelio je s prisutnima sećanja na poslednji dan koji su proveli zajedno. U tih nekoliko tužnih trenutaka, Bjelogrlić je opisao kako svet zastane kada odu najveći umetnici poput Žarka, ističući da postoji ogromna praznina koja nastaje njihovim odlaskom.
Bjelogrlić je izrazio svoje duboko poštovanje prema Žarku, opisujući kako je uživao gledajući ga na sceni i platnu, čitajući njegove radove, s njim sarađujući, ali najviše razgovarajući s njim o različitim temama, uključujući glumu, veru, nacije, i istoriju. Bjelogrlić je naglasio da su razgovori s Lauševićem bili obogaćeni gospodskom diskrecijom, bez nepotrebnog zadiranja u intimu sagovornika.Posebno je naglasio poslednji dan koji je proveo sa Žarkom na terasi bolničke sobe pre mesec dana. Opisao je topao jesenji dan, deleći obrok teletine s Lauševićem i Anitom. Bjelogrlić je naglasio da mu je taj dan ostao urezan u sećanju kao jedan od najlepših, iako tada nije znao da će ga pamtiti do kraja života.
Govoreći o Žarkovom životu, Bjelogrlić je opisao umetnikov talenat, jedinstveni žar i kako je nosio ulogu tragičnog junaka savremene antičke drame kroz svoje životne izazove. Istakao je kako je Žarko, uprkos svojoj krhkoj duši, hrabro nosio teret svog života sve do poslednjih trenutaka.Na kraju, s emocijama koje nije mogao zadržati, Bjelogrlić je opisao poslednji prizor gde Žarko stoji na terasi bolnice, pozdravlja ga i viče “vidimo se” – izrazivši nadu da će se ponovno sresti u nekom boljem svetu, ako zasluži biti pored svog dragog prijatelja.Na kraju, uz suze, Bjelogrlić je opisao posljednji prizor, Žarka na terasi bolnice, gdje mu maše i viče “vidimo se”, izražavajući vjerovanje da će se ponovno sresti u nekom boljem svijetu.
