Sjedio sam u autu na parkingu, zagradio sam automobil i ostavio svoj broj telefona na vozačkom prozoru s porukom da se vraćam za 5 minuta. Kad sam se vratio do auta, primijetio sam novu poruku na vjetrobranskom staklu.

Pisalo je: “E super, sad imam i ja tvoj broj! Ko će prvi da bude taj koji će da zove na kafu? ❤️”. Bio je jasno ženski rukopis.

Zbunjen, ostavio sam odgovor: “Evo ja ću. Da se nađemo, nije bitno gdje, za 20 minuta tu sam.” Odšetao sam od auta i sakrio se u neki haustor, pokušavajući vidjeti hoće li se netko približiti autu.

Nakon nekog vremena, iz zgrade je izašla starija žena, ostavila poruku na autu i otišla. Zatečen, uzimam poruku i čitam: “Pa kako ti kad nemaš ni broj telefona? Naći ćemo se tu i tu u 20:30. Nadam se da ti je jasno da sam tvoja komšinica, zamolila me da ostavim poruku umjesto nje. VIDIMO SE…”

Na kraju sam se oženio tom djevojkom koja je ostavila tu poruku. Nedavno smo zagradili neki auto i ja sam predložio da ostavimo sličnu poruku. Ona je odgovorila: “Ne može. Ko zna kakvog si sad ludaka zagradio s autom.”

 

NAJČITANIJE DANAS: 

Jednog dana kad sam se vratila kući, zatekla sam vrata širom otvorena. U stanu sam vidjela vodu kako curi iz kade na pod, širi se po hodniku. Pozvala sam majku, ali nije odgovarala. Susjedi su mi rekli da su je vidjeli s drugim bakama ispred zgrade, kako sjede na klupi. Ostavila je vodu da teče i očito je zaboravila.

Panika me obuzela, trčala sam dole i zatekla majku kako sjedi s tim ženama, opušteno razgovarajući. Pogledali su me kao da sam luda. Majka je djelovala normalno, ali nitko nije znao da boluje od Alzheimerove bolesti i da je imala mnogo agresivnih epizoda prije toga. Cijelo vrijeme sam razmišljala kako da je dovedem kući i kako dalje brinuti o njoj. Više je nisam smjela ostaviti samu, a nisam imala dovoljno vremena da budem stalno uz nju jer sam morala raditi.

Nakon tog incidenta shvatila sam da više ne mogu sama brinuti o majci. Razgovarala sam s obitelji i donijeli smo tešku odluku da je smjestimo u starački dom. Bio je to bolan korak, ali bio je nužan za njezinu sigurnost i dobrobit. U početku sam se osjećala krivom i društvo me osuđivalo zbog te odluke, ali s vremenom sam vidjela da je to bila najbolja opcija za sve nas.

Majka se smjestila u dom gdje ima stručnu njegu i podršku. Vidim da je sada sigurna i dobro zbrinuta, što mi je donijelo olakšanje. Možda je bio težak početak, ali danas sam sretna što sam donijela tu odluku jer je olakšala i moj život i njezin.

 

 

Preporučujemo