Nakon što sam se udala za njenog sina, svekrva me odmah prvog jutra ošamarila. Bile smo same, a ona mi je rekla da je ona glavna u kući. Imala sam samo 19 godina i bila sam zbunjena, nisam znala kako reagirati. Čak nisam ni svom mužu rekla što se dogodilo.
Od tog dana, svaki dan je bio pakao za mene. Dvije godine patnje, muke i suza, a jučer sam dotakla dno.
Bila sam u šestom mjesecu trudnoće i boravila sam kod mojih roditelja dva dana. Oni žive u drugom gradu, 150 kilometara udaljenom, pa je često potrebno da prespavam kod njih. Jučer sam se vratila kući, a moj muž me je odmah na ulaznim vratima ošamario. Rekao mi je da idem zauvijek kod svog ljubavnika i da se više ne vraćam.
Šamar i te riječi jako su me povrijedile, ali najviše me pogodilo kad je rekao da vjerojatno ni beba u mom trbuhu nije njegova.
Zatvorio mi je vrata stana i ostavio me na hodniku. Cijeli dan sam provela sjedeći na klupi ispred zgrade. Kasnije pred večer me nazvao da uđem, ali pod uvjetom da više nikada ne prenoćim negdje drugdje. Osjećala sam se tako odvratno prema njemu da sam ga željela ostaviti odmah, ali sam trudna… Moram nastaviti dalje, koliko god to teško bilo, a zbog moje svekrve sigurno nećemo daleko.
Znam da on mene voli i da mi nikada ne bi učinio ovo što je jučer učinio da nije svekrva utjecala na njega i ispunila mu glavu lažima…Šta da radim? Ima li neko rješenje?
