Unuka nekadašnjeg predsjednika bivše Jugoslavije Josipa Broza Tita, Svetlana Broz, preminula je nakon kraće bolesti u Beogradu. Njena smrt predstavlja kraj jednog posebnog poglavlja povezanog s imenom koje je ostavilo dubok trag u historiji Balkana. Iako je njen djed bio poznat širom svijeta kao lider Pokreta nesvrstanih i simbol jednog političkog razdoblja, Svetlana je tokom života gradila vlastiti put, daleko od političkih klišea i naslijeđa koje je pratilo prezime Broz.
Rođena je 1955. godine u Beogradu, a obrazovala se kao liječnica kardiologinja. Dugo je radila u medicini, no njen interes nije ostao isključivo u okvirima liječenja tijela – bavila se i društvenim pitanjima, aktivizmom i edukacijom. Upravo tu se isticala kao neko ko se ne oslanja na obiteljsku prošlost, nego je vlastitim angažmanom pokušavala doprinijeti boljitku društva.
Svetlana Broz je devedesetih godina odlučila napustiti Srbiju i preseliti se u Bosnu i Hercegovinu, gdje je ostala do kraja života. U to vrijeme, rat je bjesnio, a društvo je bilo duboko podijeljeno. No upravo tada, u tim teškim okolnostima, Svetlana je pokazala hrabrost – ne samo kao liječnica, nego i kao čovjek. Bila je aktivna u dokumentiranju priča o ljudskoj hrabrosti, solidarnosti i moralnom otporu tokom rata. U tom duhu je i osnovala nevladinu organizaciju “Gariwo – Kuća ljudskih prava”, čiji je cilj bio promocija građanske hrabrosti i etičkih vrijednosti u društvu.
U javnosti je bila poznata i kao autorica knjige “Dobri ljudi u vremenu zla”, koja sadrži svjedočanstva ljudi koji su, uprkos strahu i ratnim okolnostima, pomagali drugima bez obzira na vjeru, naciju ili političko opredjeljenje. Kroz ovu knjigu, ali i kroz svoje javne istupe, Svetlana je često isticala da u svakom sistemu i svakom vremenu postoje ljudi koji biraju biti ljudi – koji ne pristaju na mržnju, podjele i nasilje.
Iako je bila unuka jednog od najpoznatijih lidera 20. stoljeća, Svetlana se rijetko pozivala na to naslijeđe. Nije željela živjeti u sjeni slavnog djeda, nego je nastojala biti prepoznata po vlastitim djelima. U njenom radu bilo je jasno da joj prezime Broz nije bilo štit, nego dodatni izazov. Nije eksploatisala porodični imidž, već se borila da pokaže da pojedinac može biti vrijedan i bez titula i povlastica.
Tokom godina života u Sarajevu, Svetlana Broz se trudila doprinijeti izgradnji društva koje cijeni ljudske vrijednosti iznad etničkih, religijskih i političkih podjela. Njen rad nije prolazio bez otpora – govorila je otvoreno o nepravdi, o nacionalizmu, o licemjerstvu koje se često krije iza velikih riječi. Zbog toga su je neki osporavali, ali mnogi su je poštovali upravo zbog dosljednosti i hrabrosti.
Svojim životom i djelovanjem Svetlana Broz je pokazala da se naslijeđe ne mjeri isključivo genetikom ni historijskim imenima, već djelima. Njena posvećenost društvenoj pravdi, borbi za istinu i afirmaciji moralnih vrijednosti ostavila je trag koji će se pamtiti.
Njena smrt ostavlja prazninu, ali i naslijeđe koje nadilazi političku simboliku. Bila je žena koja nije tražila privilegije, nego prostor da govori o onome što je važno – o dostojanstvu, o hrabrosti da se bude čovjek kada je najteže, i o potrebi da se gradi društvo u kojem će te vrijednosti imati svoje mjesto.
Svetlana Broz će ostati upamćena ne kao “Titova unuka”, već kao osoba koja je ostavila vlastiti trag, često tih i nenametljiv, ali duboko ljudski.
