Tema koja se iz godine u godinu vraća u javnost je pomicanje sata. Iako se već godinama raspravlja o njegovom ukidanju, ova praksa još uvijek traje. Tako će i 2025. godine građani ponovno morati prilagoditi svoje satove – jednom u ožujku i ponovno u listopadu.
Ljetno računanje vremena u 2025. godini počet će u noći sa subote na nedjelju, 30. ožujka. Tada ćemo satove pomaknuti jedan sat unaprijed – s 2:00 na 3:00. To znači da ćemo tu noć “izgubiti” jedan sat sna, ali ćemo već sljedećeg dana osjetiti da dan traje duže, jer će sunce zalaziti kasnije. Zimsko računanje vremena vraća se 26. listopada, kada satove pomičemo unatrag – s 3:00 na 2:00, čime ćemo tu noć “dobiti” jedan sat sna, ali će večeri ponovno postati ranije tamne.
Iako se ova promjena događa svake godine, mnogi se i dalje pitaju čemu zapravo služi i zašto se još uvijek provodi. Prvotna ideja iza pomicanja sata bila je štednja energije. Duži dani tijekom ljetnog računanja vremena omogućavali su ljudima da više aktivnosti obavljaju uz prirodnu svjetlost, što je trebalo rezultirati manjom potrošnjom električne energije. Međutim, u današnje vrijeme, s promijenjenim navikama, modernom tehnologijom i konstantnom potrošnjom energije, mnogi stručnjaci tvrde da su te uštede zanemarive ili gotovo nepostojeće.
Osim toga, pomicanje sata utječe na bioritam ljudi. Iako se radi o samo jednom satu, organizmu može trebati nekoliko dana da se prilagodi. Neki osjećaju umor, razdražljivost, teškoće sa spavanjem ili manjak koncentracije. Posebno osjetljive skupine su djeca, starije osobe i osobe koje imaju već postojeće zdravstvene poteškoće. Zabilježeni su i slučajevi povećanja broja prometnih nesreća i smanjenja učinkovitosti na radnom mjestu u periodu nakon pomicanja sata.
Zbog svih ovih razloga već se godinama raspravlja o tome treba li ovu praksu ukinuti. Europska unija je još 2019. provela istraživanje među građanima, u kojem je većina izrazila želju da se pomicanje sata ukine. Mnoge zemlje su se tada izjasnile da podržavaju tu ideju, ali do danas nije postignut konačan dogovor. Glavni razlog je što svaka zemlja mora odlučiti želi li trajno ostati na ljetnom ili na zimskom računanju vremena, a s obzirom na geografske i ekonomske razlike, nije lako donijeti jedinstvenu odluku koja bi odgovarala svima.
Zamislimo, primjerice, da jedna zemlja odluči trajno ostati na ljetnom računanju vremena, a susjedna na zimskom. To bi značilo stalnu vremensku razliku, što bi otežalo svakodnevnu komunikaciju, promet, radne odnose i druge aspekte života među državama koje su do tada bile usklađene. Upravo zbog toga dogovor nije jednostavan i zato pomicanje sata još uvijek ostaje na snazi.
Građani se svake godine nadaju da će to biti posljednji put da mijenjaju satove, ali dok ne dođe do zajedničke odluke i službene promjene zakona, praksa se nastavlja. Tako ćemo i u 2025. godini još jednom naviti kazaljke, prilagoditi se novom ritmu i nastaviti s ovom već tradicionalnom promjenom vremena.
Na kraju, ostaje pitanje: ima li pomicanje sata još uvijek smisla u današnjem svijetu ili je riječ o zastarjeloj navici koja samo unosi dodatnu konfuziju? Mnogi su već sigurni u odgovor, ali dok se politika ne usuglasi, svi ćemo još neko vrijeme živjeti po starom sistemu – pomakni sat, prilagodi se i čekaj iduću promjenu.
