Starenje donosi sa sobom mnoge izazove, a jedan od najtežih je osjećaj usamljenosti. Kako godine prolaze, djeca često idu svojim putem, ostavljajući starije roditelje da se sami nose sa svakodnevnim životom. Mnogi stariji ljudi se suočavaju sa situacijom gdje njihova djeca nisu zainteresovana za to da brinu o njima, što može izazvati osjećaj napuštenosti i bespomoćnosti. Ova situacija nije neuobičajena, a mnogi su potražili pomoć psihologa kako bi se izborili sa svojim osjećanjima.
Primjer jedne žene koja je podijelila svoje iskustvo na društvenim mrežama je samo jedan od mnogih. „Imam 67 godina i živim sama. Tražila sam od svoje djece da se uselim kod njih, ali su me odbili. Ne znam kako da nastavim dalje…“ Ova izjava odražava bol i tugu starije osobe koja se osjeća izolovano i žudi za društvom.
Nakon ove ispovijesti, mnogi su počeli dijeliti svoja slična iskustva:
„Imam 68 godina, živim sama. Moj muž je odavno preminuo. Nastavila sam raditi jer je to jedino što me spašava od dosade. Posljednjih godina osjećam se kao robot, ništa me više ne raduje!“
„Nemam hobije i ne tražim ih, smatram da sam prestara za to. Ponudila sam svom sinu da se doseli u moj stan koji je veći od njihovog, ali snaha je bila protiv. Očigledno ne želi da živi pod istim krovom sa svekrvom!“
S obzirom na ove slučajeve, psiholozi su dali nekoliko savjeta koji mogu pomoći starijim osobama da pronađu smisao i radost u svom životu, čak i kada se suočavaju sa osjećajem odbijanja od strane svoje djece.
„Nedostatak hobija i, što je još ozbiljnije, nedostatak volje da se pronađu hobiji, mogu biti znak depresije“, kaže psihologinja Arina Lipkina. Preporučuje starijim osobama da potraže pomoć neurologa, psihologa ili psihoterapeuta kako bi dobili podršku u ovim teškim trenucima. Prema njenim riječima, savremeni svijet nudi mnoge mogućnosti za osobe u starijem dobu, a osećaj starosti ne bi trebao biti prepreka za aktivan i ispunjen život.
Jedan od ključnih savjeta psihologa je da starije osobe prestanu gajiti iluziju da je najbolje rješenje živjeti sa svojom djecom. Umjesto toga, trebale bi se fokusirati na pronalaženje načina kako da ispune svoj život novim iskustvima i aktivnostima. „Pogledajte oko sebe i primijetite šta vam je zanimljivo. Posjetite događaje u blizini, istražite mjesta koja ranije niste imali prilike posjetiti. Potrebno je steći novo društveno iskustvo“, savjetuje Lipkina.
Jedna od najvećih opasnosti za starije osobe je upadanje u rutinu koja uključuje samo osnovne aktivnosti poput gledanja televizije, odlaska u prodavnicu ili posjeta Domu zdravlja. Ova ograničena rutina može učiniti da svaki dan izgleda identično, što doprinosi osjećaju izolacije i usamljenosti. Psiholozi ističu da je važno izbjeći ovaj obrazac i aktivno tražiti načine da se dani ispune novim sadržajem i zanimljivim aktivnostima.
U današnje vrijeme, mogućnosti za osobe u bilo kojoj životnoj dobi su mnogo šire nego ranije, i bilo bi šteta ne iskoristiti ih. Neki ljudi se odluče ponovo oženiti u starosti, dok drugi pronađu potpuno nove hobije ili interese koji im donose radost i osjećaj ispunjenosti.
Istovremeno, psiholozi naglašavaju da mlađe generacije imaju veliku odgovornost prema svojim starijim članovima porodice. Na njima je da učine sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali da njihovi roditelji ili bake i djedovi ne izgube interes za život. To uključuje redovne posjete, razgovore i podsticanje na aktivnosti koje mogu donijeti radost i ispunjenje u starosti.
