Gangrena je ozbiljno i potencijalno fatalno stanje koje se razvija kada određeni dio tijela, obično tkivo, ostane bez adekvatne opskrbe krvlju. Ova situacija rezultira smrću tkiva, što može imati ozbiljne posljedice ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme. Gangrena se najčešće javlja kao komplikacija kroničnih bolesti, ali i manje ozljede mogu dovesti do smanjenog protoka krvi i razvoja ovog opasnog stanja.
Kronične Bolesti i Osjetljivost na Gangrenu
Postoje tri glavne kronične bolesti koje značajno povećavaju rizik od razvoja gangrene:
- Dijabetes: Visoke razine šećera u krvi mogu oštetiti krvne žile i živce, smanjujući cirkulaciju u udovima, posebno u stopalima. Ovo oštećenje smanjuje sposobnost tijela da izliječi rane, što povećava rizik od infekcija koje mogu dovesti do gangrene.
- Bolesti perifernih arterija (PAD): PAD uzrokuje sužavanje arterija, što ograničava protok krvi u ekstremitetima. To smanjenje protoka krvi može spriječiti zacjeljivanje rana i dovesti do nekroze tkiva, odnosno gangrene.
- Raynaudov sindrom: Ovo stanje uzrokuje sužavanje malih krvnih žila u ekstremitetima, osobito prstima ruku i nogu, kao odgovor na hladnoću ili stres. Ova pojava smanjuje opskrbu krvlju i može povećati rizik od gangrene, posebno ako su prisutne druge komplikacije.
Gangrena se dijeli na dvije glavne vrste: suhu i mokru gangrenu.
- Suha gangrena: Ova vrsta gangrene se razvija kada je protok krvi u zahvaćenom tkivu potpuno obustavljen. Tkivo postaje suho, smežurano i crno. Obično nije povezana s infekcijom, ali može se pretvoriti u mokru gangrenu ako bakterije infiltriraju zahvaćeno područje.
- Mokra gangrena: Mokra gangrena se javlja kada bakterije inficiraju tkivo koje je već pogođeno smanjenim protokom krvi. To uzrokuje oticanje, ispuštanje neugodnog mirisa i iscjetak iz rane. Mokra gangrena je posebno opasna jer se brzo širi i može izazvati sepsu, što je stanje opasno po život.
Uzroci Gangrene
Prestanak dotoka krvi u određeno tkivo može biti rezultat različitih čimbenika, uključujući:
- Infekcije: Ozljede poput opeklina, ugriza životinja ili dubokih rana mogu postati zaražene, posebno u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom. Ako se infekcija ne liječi, može se proširiti i uzrokovati gangrenu.
- Ozljede: Traumatske ozljede, kao što su one uzrokovane nesrećama, mogu oštetiti krvne žile i ograničiti protok krvi. Ozebline također mogu uzrokovati gangrenu ako oštete tkivo do te mjere da ono ne može preživjeti bez adekvatne opskrbe krvlju.
Simptomi gangrene ovise o vrsti i uzroku stanja. Kod suhe gangrene, zahvaćeno područje obično prvo postane crveno, zatim suho i crno. S druge strane, simptomi mokre gangrene uključuju crvenilo i oticanje oko rane, prisutnost gnoja ili iscjetka, te neugodan miris iz rane. Dodatni simptomi mogu uključivati:
- Hladnoća i obamrlost u zahvaćenom području
- Bol, koja može biti lokalizirana ili difuzna
- Promjena boje kože (zelenkasto-crna, plava, crvena ili brončana)
- Pojava mjehurića ili osjećaj pucanja ispod kože
- Visoka tjelesna temperatura (preko 38°C)
- Prisutnost gnoja ili drugih znakova infekcije
- Smetenost, bol i nizak krvni tlak kod unutarnje gangrene
Dijagnoza i Liječenje
Dijagnosticiranje gangrene zahtijeva hitnu medicinsku procjenu, osobito ako su prisutni gore navedeni simptomi. Liječnici će tijekom fizičkog pregleda potražiti znakove nekroze tkiva, kao što su promjene boje, teksture i mirisa. Laboratorijski testovi, uključujući analizu krvi, mogu otkriti povišen broj bijelih krvnih stanica, što ukazuje na prisutnost infekcije.
Rano otkrivanje i liječenje gangrene ključni su za uspješan ishod. Liječenje može uključivati kirurško uklanjanje mrtvog tkiva (debridman), antibiotike za borbu protiv infekcije i terapiju kisikom pod visokim pritiskom za poboljšanje oksigenacije tkiva. U težim slučajevima, može biti potrebna amputacija kako bi se spriječilo širenje gangrene na druge dijelove tijela.
Gangrena je ozbiljno stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku pažnju. Pojedinci s kroničnim bolestima kao što su dijabetes, PAD i Raynaudov sindrom posebno su osjetljivi na razvoj gangrene. Prepoznavanje simptoma i rano liječenje ključni su za sprječavanje ozbiljnih komplikacija, uključujući potencijalno fatalnu sepsu. Redovite medicinske kontrole i održavanje zdravog načina života mogu značajno smanjiti rizik od ovog opasnog stanja.
