Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, suočava se s ozbiljnim izazovima unutar vlastite zajednice. Njegovi nedavni pokušaji da pridobije podršku srpskih kadrova zaposlenih u državnim institucijama Bosne i Hercegovine naišli su na otpor, što je kulminiralo njegovim javnim ispadom u Zvorniku.
Dodik je vršio pritisak na Srbe zaposlene u institucijama poput Suda BiH, Tužilaštva BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) da napuste svoje pozicije. Ponudio im je bolje plaće i uvjete rada u institucijama Republike Srpske, ali suočio se s minimalnim odazivom. Samo nekoliko pojedinaca, uključujući tri uposlenika SIPA-e i direktora Darka Ćuluma, podnijelo je ostavke, pri čemu je Ćulum svoj odlazak obrazložio ličnim razlozima, a ne političkim pritiscima.
Frustriran ovakvim razvojem događaja, Dodik je predložio izmjene Krivičnog zakona Republike Srpske kako bi omogućio krivično gonjenje onih koji ostanu zaposleni u “neustavnim” institucijama BiH, a imaju prebivalište u RS-u. Postavio je rok za napuštanje tih institucija, ali većina zaposlenih nije se povinovala njegovim zahtjevima.
Ovaj neuspjeh izazvao je Dodikov bijes, što je bilo evidentno tokom njegovog obraćanja u Zvorniku. Pred kamerama je oštro kritikovao Srbe u pravosudnim institucijama, dovodeći u pitanje njihov profesionalizam i lojalnost Republici Srpskoj. Nazvao ih je “kalkulantima” i sugerisao da nisu na svojim pozicijama zbog stručnosti ili obrazovanja, već zbog političkih kalkulacija.
Dodik je otišao korak dalje, prijeteći hapšenjem pripadnika SIPA-e koji djeluju na teritoriji RS-a i naložio izradu popisa svih onih koji su ostali u pravosudnim institucijama. Također je iznio ideju o konfiskaciji privatne imovine tih osoba u RS-u, što je izazvalo dodatne kontroverze.
Ovi događaji ukazuju na rastuće tenzije unutar Republike Srpske i na Dodikovu sve veću frustraciju zbog neuspjeha u ostvarivanju svojih političkih ciljeva. Njegove prijetnje i uvrede prema vlastitim sunarodnicima odražavaju duboku političku krizu i podjele unutar entiteta.
Situacija je dodatno komplikovana nedavnom presudom Suda BiH, kojom je Dodik proglašen krivim za nepoštovanje odluka visokog predstavnika u BiH, Kristijana Šmita. Ova presuda, koja uključuje kaznu zatvora i zabranu obavljanja političkih funkcija, dodatno je oslabila Dodikovu političku poziciju i izazvala reakcije kako unutar RS-a, tako i na međunarodnoj sceni.
U tom kontekstu, Dodik se nalazi u situaciji gdje sve češće koristi zapaljivu retoriku, pokušavajući očuvati autoritet među glasačima, dok istovremeno gubi utjecaj unutar političkog i institucionalnog aparata. Njegove poruke o “odbrani Republike Srpske” sve više zvuče kao pokušaji skretanja pažnje s vlastitih političkih i pravnih problema. Retorika o ugroženosti entiteta služi kao paravan za unutrašnje slabosti, pad povjerenja i sve izraženiju političku izolaciju.
S druge strane, mnogi unutar same Republike Srpske, pa i oni koji su ranije podržavali Dodikovu politiku, počinju se distancirati od njegovih poteza. Pritisci na institucije, prijetnje pravosudnim kadrovima, selektivno tumačenje zakona i pokušaji disciplinovanja neistomišljenika stvaraju atmosferu političke represije, što dodatno narušava društveni dijalog i povjerenje u vlast.
Činjenica da su mnogi Srbi zaposleni u državnim institucijama odlučili ostati na svojim radnim mjestima, uprkos Dodikovim pritiscima, govori o rastućem jazu između njegovih političkih ambicija i stvarnih interesa građana. Većina tih ljudi se nije odlučila na otkaz, jer su svjesni da državne institucije pružaju stabilnija radna mjesta, jasnije pravne okvire i veću profesionalnu perspektivu nego što to nude entitetske institucije pod direktnim političkim utjecajem.
Također, nije zanemariv ni širi politički kontekst u kojem se sve ovo dešava. Dok Dodik pokušava izolirati Republiku Srpsku od institucija Bosne i Hercegovine, međunarodna zajednica pažljivo prati razvoj situacije. Njegove izjave, prijetnje i zakonske inicijative nailaze na osude zapadnih zemalja, dok se u javnom diskursu sve češće govori o mogućim sankcijama i novim pritiscima iz inostranstva.
Dodikov trenutni politički kurs nosi ozbiljne rizike. Ne samo da destabilizuje odnose unutar BiH, već slabi i samu Republiku Srpsku, potkopavajući njene institucije i izolujući je politički, ekonomski i društveno. Sve veći broj građana prepoznaje te posljedice i postavlja pitanje: gdje vodi politika koja se temelji na sukobima, prijetnjama i unutrašnjim podjelama?
U narednim mjesecima, ključno će biti kako će se ponašati ostali politički akteri u RS-u, hoće li doći do većeg institucionalnog otpora Dodikovim inicijativama i hoće li se pojaviti alternativa koja može ponuditi drugačiji politički kurs. Jasno je da se trenutna situacija ne može održavati dugoročno bez posljedica. Pitanje je samo hoće li promjene doći iznutra, kroz političko osvježenje, ili će ih nametnuti okolnosti, pritisci i reakcije izvana.
Jedno je sigurno – Dodik više ne drži sve konce u rukama kao nekad. A kad lider izgubi sposobnost da uvjeri čak i vlastite ljude, znakovi kraja političke dominacije više nisu samo nagađanja, nego realnost koja sve jasnije kuca na vrata.
