Dr. Samantha Rodman je psihologinja koja radi sa parovima. Ona je tokom svog rada identificirala četiri ključna faktora koja mogu smanjiti privlačnost koju muž osjeća prema svojoj ženi. Na temelju svojih iskustava stečenih tijekom 20 godina prakse, uvidjela je da su ovi faktori česti uzroci emocionalne distance među partnerima, što često vodi do problema u braku, a ponekad i do razvoda. Iako svaki brak ima svoje specifičnosti, određeni obrasci ponašanja se ponavljaju i stvaraju značajne prepreke u odnosima. U nastavku su opisane četiri najčešće pritužbe koje muževi izražavaju tijekom terapije za parove prema mišljenju ove psihologinje.
1. Nedostatak interesa i intimnosti
Prva pritužba koju dr. Rodman često čuje od muževa je da im se čini kako su izgubili interes za svoje supruge. Često se to može klasificirati u dvije glavne kategorije: nedostatak intimnosti i nedostatak emocionalne povezanosti. Muškarci često izražavaju osjećaj frustracije jer smatraju da njihove žene ne pokazuju nikakvu želju za njima, bilo emocionalno ili fizički. Ova vrsta distance stvara emocionalni jaz, što može dovesti do toga da se muž osjeća zanemareno i nepoželjno.
S druge strane, mnogi muževi osjećaju da su njihove žene emocionalno distancirane, fokusirane isključivo na svakodnevne obveze poput posla, roditeljstva ili kućanskih poslova, dok se njihovi vlastiti osjećaji i interesi zanemaruju. Često se događa da supruge ne pokazuju interes za hobije, mišljenja ili emocionalne potrebe svojih muževa. To može rezultirati osjećajem izolacije i udaljenosti u odnosu. Muževi su primijetili da, čak i kad dođu kući s posla, žene rijetko pokazuju znakove pažnje, često su zaokupljene svojim telefonima ili drugim obavezama. Ova vrsta emocionalnog nebrige može s vremenom stvoriti značajnu prepreku u odnosu, te smanjiti privlačnost koju muž osjeća prema svojoj ženi.
2. Prekomjerna usmjerenost na djecu
Drugi ključni faktor koji muževi često ističu kao problem u svojim brakovima jest osjećaj da njihove žene previše pažnje posvećuju djeci, zanemarujući partnerski odnos. Iako je briga o djeci prirodna i neophodna, mnogi muškarci osjećaju da je njihov odnos s partnericom postao sekundaran u odnosu na roditeljske obaveze. Žene koje su potpuno posvećene djeci često nemaju vremena ili energije za kvalitetnu interakciju sa svojim supruzima.
Pritom se može javiti i problem tjeskobe kod žena koje su previše zabrinute za svoje roditeljske obaveze. Prema Harrisovoj anketi koju je naručio CVS Health, čak 40% zaposlenih majki pati od anksioznosti ili depresije. Ova visoka razina stresa i tjeskobe može dodatno otežati njihov odnos s mužem jer su emocionalno iscrpljene, što rezultira nedostatkom pažnje prema partneru. U ovakvim situacijama, muževi se često osjećaju zapostavljeno i frustrirano jer njihov partnerski odnos postaje sekundaran, a supruge preopterećene brigom o djeci.
3. Nedostatak komunikacije i emocionalne povezanosti
Treći problem koji muževi često navode tijekom terapije za parove je osjećaj da su izgubili emocionalnu povezanost sa svojim suprugama. Ova vrsta otuđenja može se manifestirati kroz nedostatak komunikacije, izražavanja osjećaja ili pokazivanja interesa za ono što se događa u životu partnera. Muževi često izjavljuju da njihove žene nisu zainteresirane za razgovor o temama izvan svakodnevnih obaveza, poput njihovih hobija, interesa ili poslovnih postignuća. Ova vrsta emocionalne distance može biti posebno bolna jer stvara osjećaj da supružnici više ne dijele zajedničke trenutke, niti uživaju u međusobnom društvu.
Muževi su također frustrirani zbog nedostatka podrške u emotivnim trenucima. U mnogim slučajevima, oni smatraju da njihove žene ne prepoznaju njihove emocionalne potrebe ili ne nude emocionalnu podršku kad im je to najpotrebnije. Ova vrsta emocionalne nepovezanosti može dodatno povećati udaljenost između partnera, stvarajući osjećaj osamljenosti i nezadovoljstva u braku.
4. Nedostatak zajedničkog vremena i zabave
Posljednja, ali jednako važna pritužba koju muževi često navode, odnosi se na nedostatak zajedničkog vremena koje bi parovi mogli provoditi u zabavnim i opuštajućim aktivnostima. Supruge često previše vremena provode baveći se kućanskim obavezama, djecom i karijerom, što rezultira time da nema vremena za zajedničke aktivnosti koje bi mogle ojačati njihov odnos. Muževi često izražavaju želju za više spontanih trenutaka, izlazaka ili zajedničkih aktivnosti koje bi im omogućile da ponovno izgrade emocionalnu povezanost i obnovu strasti u vezi.
Ova vrsta distanciranosti može biti dodatno pojačana osjećajem da se supruge više ne trude oko svog izgleda ili zajedničkih aktivnosti, što može smanjiti privlačnost koju muževi osjećaju prema njima. U mnogim slučajevima, muškarci se žale da njihove supruge nisu zainteresirane za provođenje vremena zajedno ili za romantične gestove koje su nekad uživali. Ova vrsta udaljenosti može dodatno pogoršati probleme u braku, te potaknuti muževe da traže emocionalno ili fizičko zadovoljstvo izvan braka.
Zaključak
Ova četiri faktora – nedostatak intimnosti, prekomjerna usmjerenost na djecu, emocionalna nepovezanost i nedostatak zajedničkog vremena – su ključni problemi koje muževi često navode kao razloge emocionalne distance u svojim brakovima. Prepoznavanje ovih problema i rad na njihovom rješavanju kroz terapiju za parove ili individualni rad na sebi može pomoći u prevladavanju ovih izazova i obnavljanju privlačnosti u braku. U konačnici, zdrav odnos zahtijeva stalnu pažnju, komunikaciju i spremnost na prilagodbu kako bi oba partnera bila zadovoljna i povezana.
