Dosta ljudi, naročito žene, na sva usta govore o jednakosti spolova, ali kada se pogleda praksa to baš i ne izgleda tako.

Zbog toga je ogromnu prašinu podiglo ovo pismo koje je sastavila jedna mlada i jako uspješna Srpkinja i koja je u par redova na svoj način obrazložila zbog čega se ona nikada ne bi udala za Srbina i zbog čega to sebi nikada ne bi uradila.

Kako je sama kazala, svjesna je da će biti razapeta u komentarima, ali – istina boli. Ona je sebe opisala kao ženu koju su čitav život opsijedali muškarci. Ali ne zato što je ona neka misica, već što je išla u tehničku školu i imala je samo još dvije ženske kolegice u svojoj cijeloj generaciji. Svjesna je da nije svetica i da ovo ne piše jer mrzi muškarce.

Naglašava kako se kao žena mučila da sve stigne završiti uspješno i na vrijeme, našla je posao u IT sektoru i da za srpske uslove ima solidnu platu. Često mora raditi vikendom, a već je uspjela sebi kupiti i jedan stančić, te je digla stan za kupovinu većeg stana koji iznajmljuje, pa će rata kredita biti lako plaćena. Počela je otkrivati zbog čega je jako mala vjerovatnoća da će se ona ikada udati za jednog Srbina, naročito ne za Srbina koji je ostao u Srbiji.

Kako sama govori, prosječni Srbin samo priča o ravnopravnosti i poštovanju prema ženama, ali onda čim sami nalete na neku koja je uspješnija i pametnija od njih da im ne bude baš pravo, jer on od žene očekuje da radi, a da onda kod kuće kuha, riba, pere, bori se sa djecom, dok on sa svojim jaranima pije po kafićima i gleda fudbal. Kako kaže, također joj smeta i to što žena u Srbiji uvijek mora udovoljavati svojoj svekrvi i svekru i da bukvalno mora misliti na sve, a pritome najmanje na sebe. Odlučila je tako da nikada neće imati djecu u životu, naročito ukoliko neće imati nekog ko bi joj slučajno pomogao u odgoju djece. A to je kod većine Srba tako – žena mora sve.

Smatra kako muževima u Srbiji smeta uspješna žena koja ide na službene puteve i slično.