Kroz mnoga teška vremena sam prolazio, i prethodna su bila izazovna. Nakon završetka vojne škole, brzo sam napredovao i dobio svoje zadatke. Mlađi vojnici pod mojim zapovjedništvom bili su kao vlastita djeca. Osjećao sam odgovornost prema njima i brinuo sam se za njih kao roditelj. No, rat je odnio mnoge mlade živote, što je bila duboko bolna situacija.Nakon završetka posljednjeg rata, ostao sam u vojsci šest mjeseci, ali politika se počela previše miješati u vojne poslove, a vojska više nije bila ista časna institucija.
Odlučio sam se povući iz službe i krenuti s obitelji u stranu zemlju kako bih započeo novi život. Sjećam se nedjelja kada bih odlazio do trafike da kupim cigarete i novine. No, toga lipanjskog jutra, susreo sam tamnoputu ženu koja je držala razglednicu Sarajeva i rekla mi da nema što jesti za sebe i svoju djecu.
Sjeli smo i razgovarali. Ponudio sam joj cigaretu i slušao njezinu priču. Ponudila mi je proricanje sudbine, i iako sam bio skeptičan, pristao sam da ga čujem. Njene riječi su me zatekle, čak iako sam ostao rezerviran. Iako je odrasla daleko od Sarajeva, znala je nevjerojatno detaljne informacije o mom životu, uključujući podatke o mojim roditeljima.
Nastavila je s predviđanjima o mojoj budućnosti, uključujući pomirenje s bivšom suprugom i selidbu u daleku zemlju. Njene riječi su zvučale nevjerojatno, ali izazvale su u meni duboke razmišljanja. Iako nisam bio siguran u to što govorim, njezine riječi su me zahvatile na neki način koji sam teško mogao objasniti.U svakom slučaju, važno je zadržati otvoren um i pristupiti takvim iskustvima s razumijevanjem i razboritošću.
