Vozim se ja tako jutros u autobusu i gledam jednu trudnu ženu, pa sigurno negdje oko 7 mjeseci trudnoće i niko nije htio biti iskren i ponuditi joj mjesto za sjedenje.

Gledala sam kako je ona jedva nekako umorno stajala kraj jednog dječaka koji nije imao više od možda 14 godina, a koji ju je cijelo vrijeme “ignorisao” sa slušalicama u ušima, frizom napravljenim vjerovatno za neko slikavanje u školi. Sve je bilo na svom mjestu, osim bontona… Ja sam i sama u drugom stanju, u petom mjesecu trudnoće i unatoč tome što sam samo nekoliko koraka od te trudnice, odlučila sam ustati i pozvati ovu mladu trudnicu da dođe i sjedne.

Nakon toga sam došla do tog dječaka gdje je prethodno trudnica stajala, odmah sam izvadila slušalice iz ušiju i rekla da ustane i da ja sjednem jer sam trudna, a on je bez progovorene riječi vratio slušalice sebi u uši i bez odgovora nastavio slušati glazbu .

Opet sam mu izvadila njegove slušalice iz ušiju i ponovo ga lijepo i kulturno zamolila da ustane da ja mogu da sjednem, jer sam ja u drugom stanju, noge me užasno bole, i stvarno moram sjesti. A onda je uslijedio šok – dječak mi je drsko odbrusio:

“Slušaj matora glupačo. Ako mi još jednom izvadiš slušalice, nećeš više biti trudna, letit ćeš odavde kučko. Pusti me.”

Otvorena prijetnja i onda kao da se ništa nije desilo – slušalice u uši. Gledala sam šokirano, u nevjerici, razmišljala šta da uradim i na kraju sam odustala. Jer, ako već može tako da odgovori nekome ko je sigurno tri puta stariji, onda sasvim sigurno može i da udara.

Nastavila sam da stojim narednih 20 minuta i niko do stanice nije ustao da mi ustupi svoje mjesto. Kada sam došla kući primjetila sam otečene vene u nogama.

Tako sam se razočarala u ljude, naročito u omladinu. Pitam se stvarno da li uopšte negdje na ovom svijetu ima neko ko poštuje druge ljude i ne gleda samo sebe. Neko ko će pomoći ako je potrebno, trudnici, invalidu ili nekoj starijoj bolesnoj osobi.

Izvor: Zanimljivosti Balkan

Preporučujemo
Loading..